Analize
Direktni i indirektni utjecaji globalnih mainstream medija na uređivačke politike javnih RTV servisa i posljedice nekritičkog prihvatanja iskreiranih istina koje dolaze posredstvom globalnih medijskih korporacija
Bar/Crna Gora, 4.12. 2017. - U Sutomoru je 2. i 3. decembra 2017. održana zanimljiva, korisna i potrebna rasprava o ulozi, poziciji i perspektivi javnih RTV servisa u Jugoistočnoj Evropi u kontekstu sve prisutnijih dnevnopolitičkih pristisaka na medije sa naslovnom temom «Sloboda govora, cenzura i autocenzura u informativno-političkim emisijama javnih RTV servisa i medija uopšte». Organozatori ove debate su Kulturni centar Bar na čelu s direktorom Ćazimom Nikezićem i afirmirani Barski TV festival, na čelu s uglednim tv dokumentaristom i publicistom Perom Radovićem.
Osim JS Srbije, Federalne radio-televizije i RT Republike Srpske čiji predstavnici nisu bili prisutni, svi drugi javni emiteri u regionu bili su kvalitetno zastupljeni, dok su tri JS (RT Crne Gore, RT Kosova i RT Vojvodine) na konferenciji predstavljeni najodgovornijim programskim ili menadžerskim kadrovima.
Cilj konferencije je bio razmjena iskustava kako bi se javni servisi kao medijsko javno dobro u našoj regiji vratili osnovnoj društvenoj funkciji: profesionalnom informiranju najšire javnosti, njenom svegeneracijskom educiranju i kultiviranoj zabavi. S tim u vezi, a u interesu konkretnosti i pragmatike, uvodno smo odgledali centralne TV Dnevnike svih javnih servisa na dan izricanja konačne presude Apelacionog vijeća Tribunala za ratne zločine izvršene na prostoru bivše jugoslavije u predmetu Jadranko Prlić i ostali. Taj, 29. novembar 2017. i direktni prijenos suicidnog suočavanja s potvrđenom presudom koje je izrežirao hrvatski general-pukovnik Slobodan Praljak, bili su bogomdani okvir za dobronamjernu rasprvu o formi, suštini, etici, estetici, dinamici i poruci informativnih programa javnih emitera danas i ovdje. I imalo se šta vidjeti i čuti, ali o tome ću nekom drugom prilikom.
Kada mi je ponuđena privilegija da sudjelujem na ovom referentnom forumu, zamolio sam da mi se omogući da na primjeru RTV servisa iz kojih sam kao novinar ponikao (radio u nekadašnjoj TV Sarajevo i TV Beograd) progovorim o sveprisutnoj, a ipak ignoriranoj medijskoj 'amerikanizaciji' kroz mainstream medije, čemu se većina medija pa i javni servisi, sve teže opiru. To mi je omogućeno i u nastavku je skromni doprinos načinjanju ove bezrazložno i predugo kod nas tabuizirane teme.
Ono što sam pisao posljednjih deset godina, danas je potvrdio zvanični Brisel: „Evropska unija je izgubila uticaj na Zapadnom Balkanu i ovu regiju je prepustila drugim igračima“, ocjena je 27 ministara vanjskih poslova Evropske unije.
Iz sjedišta EU je najviše odjeknula izjava potpredsjednika slovačke vlade i ministra vanjskih poslova Miroslava Lajčaka po čijem je mišljenju "EU postaje sve manje ozbiljan sagovornik kada je riječ o proširenju... Mi smo sa Zapadnog Balkana istupili riječju i djelom i sada vidimo posljedice - imamo dvije države koje su pred raspadom i tri koje su u dubokoj političkoj krizi...Mislim da se visoka predstavnica tokom vikenda vratila frustrirana sa balkanskog puta", utvrdio je Lajčak.
Slovački ministar je nekada bio najmlađi top-diplomata u svojoj zemlji i sa 30-tak godina je bio ambasador u Japanu, a službovao je od Moskve, preko Brisela do nekoliko balkanskih zemalja. Od jula 2007. do januara 2009. dogurao je čak i do pozicije visokog predstavnika međunarodne zajednice i specijalnog predstavnika EU u Bosni i Hercegovini s mjesečnom plaćom od oko 24.000 eura. Nakon iznenadnog povratka u Bratislavu, naslijedio ga je još manje poznati austrijski diplomata - tihi, uglađeni, saburli i polivalentni visoki predstavnik, Valentin Inzko.
U zadnjim trenucima je odlučeno: Bosna i Hercegovina će iskoristiti pravnu mogućnost i podnijeti zahtjev Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu (IJC) za reviziju presude tog suda iz februara 2007. godine po tužbi protiv Srbije i Crne Gore za genocid tokom rata 1992.-1995. godine. Bila je to prva planetarna presuda po tužbi kojom je jedna država tužila drugu za genocid. Nije ostalo još mnogo vremena, jer je 26. februar zadnji rok za formalnu predaju zahtjeva sa svim novim dokazima.
Obznana očekivane odluke nije stigla od državnog agenta Sakiba Softića, kako bi trebalo, ni iz državnog Predsjedništva kako je propisano, već sa neformalnog političko-stručnog savjetovanja koje je održano u sarajevskoj Vijećnici pod pokroviteljstvom bošnjačkog člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića i u organizaciji Fondacije Pravda za Bosnu i Hercegovinu i Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Izetbegović je nakon savjetovanja izjavio da je "mozaik za podnošenje zahtjeva za reviziju sklapan godinama“, a da je „ključni kamenčić u tom mozaiku“ pronađen krajem prošle godine u završnici suđenja bivšem komandantu Vojske RS, Ratku Mladiću.
Predsjednik hrvatskog Sabora Božo Petrov ovih je dana izjavio da je „Zvizdićev kabinet izmislio“ njegovu izjavu o negiranju trećeg entiteta u BiH, a Denis Zvizdić je odgovaro da je „neugodno iznenađen“ takvom reakcijom i podsjetio da ima više svjedoka pred kojim je Petrov u utorak u Sarajevu izjavio da „Hrvatska poštuje suverenitet i teritorijalni integritet BiH, kao i jednakopravnost tri konstitutivna naroda, te da ne podržava stvaranje dodatnog entiteta u Bosni i Hercegovini„.
Na čijoj strani je istina? Petrovu, Zvizdiću i javnosti bi u potrazi za odgovorom mogli pomoći i oni koji su sudjelovali na sarajevskom sastanku među kojima su i članovi hrvatske delegacije: predsjednik Odbora za vanjsku politiku Miro Kovač, voditelj Međuparlamentarne skupine prijateljstva u Hrvatskom saboru Zlatko Hasanbegović, potpredsjednik Odbora za vanjsku politiku Joško Klisović i ambasador Republike Hrvatske u BiH Ivan Del Vechio.
Nekadašnji „dašak svježeg vjetra na Balkanu“ kako ga je svojedobno nazivala nekadašnja državna sekretarka SDA Madaleine Albright, od 17. januara 2017. je na američkoj crnoj listi zajedno s ostalima koji predstavljaju sigurnosnu prijetnju velikoj i moćnoj Americi i koji djeluju protivzakonito.
Na sankcije protiv Milorada Dodika „na prvu“ je moguće gledati kroz hiljadu različitih naočara i iz hiljadu različitih hipotetičkih uglova. Za nekoliko dana, nedjelja ili mjeseci svi ćemo biti pametniji i mnogo dalje ćemo moći vidjeti. Pogotovo nakon službenih reakcija institucija Evropske unije koja bi se, kao dokazani saveznik SAD, mogla pridružiti sankcijama., imajući u vidu da EU od 2011. godine ima Okvirnu direktivu o mogućnosti uvođenja represivnih mjera prema bilo kome u BiH ko ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet ove zemlje.
Američka ambasadorica u BiH Maureen Cormack je u obrazloženju odluke o sankcijama izjavila da su se SAD na takav korak odlučile na temelju uredbe iz 2002. godine i u “koordinaciji sa najbližim partnerima”, ali nije dala više detalja. Ono, međutim, što je i na prvi pogled vidljivo jeste da sankcije nisu došle prekonoći, nisu „histerični potezi odlazeće administracije“, niti su za međunarodno-pravno i političko potcjenjivanje, jer se Milorad Dodik kao lider jednog od suverenih naroda i kao predsjednik jednog od entiteta u BiH nije našao na crnoj listi nepoželjnih osoba tamo neke urođeničke zabiti, već na spisku Sjedinjenih Američkih Država čije akcije na međunarodnoj sceni imaju kontinuitet i neminovne globalne pozitivne ili negativne refleksije.
Sarajevo, 21.02.2014. – Da li je Evropska unija uspješna u Bosni i Hercegivini? Da li će, nakon neuspjeha u pregovorima s bh. političarima o provođenju odluke Evropskog suda za ljudska prava, EU promijeniti kurs u osnaživanju BiH na putu evropskih integracija ili će ostati pri stavu da bez primjene presude „Sejdić-Finci“ nema ni napretka ka Evropskoj uniji? Ili će, nakon što je potrošila sve dosadašnje recepte za bh. političare, nastaviti s politikom „strateškog strpljenja“ čekajući neko 'bolje vrijeme' ili novu generaciju vršilaca vlasti?
SARAJEVO, 11.02.2014. - Imajući u vidu da je, zbog nedovoljnog činjenja i svoje neefikasne i često pogrešne politike prema Bosni i Hercegovini, suodgovorna za više od pola miliona nezaposlenih, za pljačkašku privatizaciju i propast realnog sektora privrede, Evropska unija bi u trenutnoj situaciji morala reagovati odmah. Dobro je da takve poruke ovih dana i dolaze iz Brisela. Odluka visoke predstavnice Ashton i komesara Filea da u ponedjeljak neplanirano dođu u Sarajevo mogao bi biti signal da su se probudili iz višegodišnjeg zimskog sna. Ali samo signal. Da ovoga puta doista i misle ozbiljno, trebalo bi pokazati na djelu u što kraćem roku.
Šta bi bilo poželjno učiniti odmah?
Sarajevo - 10.02.2014. - Ono što govorim već desetak godina, a što niko od zvaničnika u Bosni i Hercegovini nije želio da čuje, a inteligencija i mediji nisu dovoljno razumjeli, potvrđeno je napokon u nedjelju, 9. februara u Mostaru: hrvatski premijer Zoran Milanović je, u svojstvu ‘istog među jednakima’ u Evropskoj uniji (mnogo mekše od mene) izjavio da je “EU nedovoljno zainteresirana za Bosnu i Hercegovinu”, te da ova zemlja zavrjeđuje “jasniju evropsku perspektivu”.
Sutradan, 10. februara, na redovnom sastanku ministara vanjskih poslova u Bruxellesu, većina misnistara EU je podržala inicijativu Hrvatske koju je pred evropskim kolegama vrlo decidno artikulirala dokazana prijateljica Bosne i Hercegovine Vesna Pusić. EU je prihvatila kritike i najavila da će pojačati vlastitu ulogu u BiH i konačno utvrditi vjerodostojnu, realnu, progresivnu i dosljednu, a ne uslovno-ultimativnu politiku protektora nad protektoratom.
Borba prsa u prsa na političkoj sceni Federacije BiH samo na prvi pogled ima lokalni, entitetski karakter. Raspad ionako anahrone crveno-zelene koalicije i stvaranje „reformističko-antikorupcionaškog“ bloka, bez obzira na trenutnu zebnju zbog mogućeg raspada cjelokupnog institucionalnog ustroja na državnom i federalnom nivou, u konačnici bi mogao ishoditi proevropskom iskrenošću i prijeko potrebnim reformama u svim oblastima i na svim nivoima.
Regionalna politika (The European regional policy) je instrument zajedničke solidarnosti i ekonomsko-socijalne kohezije Evropske unije čiji je cilj smanjenje razvojnih razlika među regijama zemalja članica. Regionalna politika je usmjerena na poboljšanje uvjeta života i rada građana najmanje razvijenih dijelova Unije putem finansijske solidarnosti, ali i na smanjenje razlika (kohezija) u razvijenosti i bogatstvu među državama EU.
Brisel/Bruxelles, 09.12.2008.- Eurochambres, udruženje evropskih privrednih komora, objavilo je u utorak rezultate istraživanja o poslovnim očekivanjima poduzetnika iz zemalja članica Evropske unije (EU) i zemalja kandidata (Hrvatska i Turska) za sljedeću godinu. Glavna nota ovog istraživanja je - oprez. "Godina 2008. bila je razdoblje ekonomske nesigurnosti s globalnim ekonomskim usporavanjem i velikim krizama u finansijskom sektoru... a najnovija predviđanja za 2009. odražavaju takvu nesigurnost", navodi se u izvještaju. Istraživanjem koje je provedeno jesenas, obuhvaćeno je više od 70 hiljada kompanija iz 27 članica Europske unije, te Hrvatske i Turske.
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES), Ljubljana, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Hannes Swoboda, član Evropskog parlamenta, član Odbora za vanjsku politiku EP, potpredsjednik političke grupacije socijalista (PSE/PES) in potpredsjednik delegacije Evropskog parlamenta za odnose sa državama jugoistočne Evrope, koji je ujedno i izvjestilac Evropskog parlamenta za Hrvatsku, u svom članku s naslovom "Evropska budućnost Balkana - važna su privredna i socijalna pitanja" obrađuje pozitivne i negativne strane politike EU prema zapadnom Balkana te upozorava na konkurentnost privreda regije i njene socijalne probleme. Njegov članak objavljujemo u cijelosti.
Hannes Swoboda, MEP,
Èlan Evropskog parlamenta (PSE/PES/SPÖ)
Èlan Odbora za vanjsku politiku EP
Izvjestilac EP za Hrvatsku
"EVROPSKA BUDUÆNOST BALKANA - VAŽNA SU PRIVREDNA I SOCIJALNA PITANJA"
EU uvijek je donosila veoma jasne odluke o budućnosti (zapadnog) Balkana. Donijeli su ih tako na Vijeću na vrhu u Solunu 2003.godine kao i Parlament u svojim brojnim rezolucijama i Komisija u svojim saopštenjima. Zbog toga bi trebalo biti sve veoma jasno i samo pitanje vremena.
Ipak mislim, da sve to nije tako jednostavno, kao što se to čini. Na jednoj strani bi možda Evropska unija mogla učiniti više, da bi Balkanu osigurala bolje mogućnosti za evropsku budućnost, na drugoj strani bi države regije morale i moraju učiniti puno više, da se na tu budućnost pripreme. Ne želim tvrditi, da naša politika za jugoistočnu Evropu nije uspješna. Brojne krize smo uspjeli uspješno savladati i možemo biti ponosni na svoje odluke. Ipak još uvijek nemamo cjelovite strategije u pogledu privrednog i socijalnog razvoja te regije. Zbog toga smo neki između nas predlagali, da se ljubljanski proces u vezi regije odvija uporedno sa lisabonskim procesom u okviru sadašnje Evropske unije. Povećati moramo konkurentnost privreda balkanskih država i istovremeno raspravljati o ogromnim socijalnim problemima. Bez jakog privrednog i socijalnog programa nikada nećemo pobijediti nacionalističke tendencije i etničke sporove, koji su se vidljivo manifestovali u balkanskim državama.
Trenutno slovensko predsjedavanje je obećavajuća prilika, da ta država i Evropska unija razviju cjelovitu i dugoročnu strategiju. Nijedna evropska država ne može dozvoliti, da bi čekala, zbog toga mora povećati svoju konkurentnost za »bolja« vremena. Poboljšanja u infrastrukturi, jačanje obrazovnih sistema i ulaganja u istraživanja i razvoj su važna ne samo za privredno razvijene države nego su od ključnog značaja i za balkanske države. Niko ne bi smio gubiti vrijeme i šanse u nastojanjima za poboljšanje svog privrednog i socijalnog blagostanja. Da bi tim državama pomogli, moramo biti još otvoreniji prema njima što možemo postići uvođenjem liberalnijeg viznog režima. Razmjena znanja i ljudi značajno doprinosi razvoju svih naših susjednih država.
Evropa može i mora pomagati, da se donesu odluke, jer je to i u našem interesu. Ipak svoj glavni zadatak moraju obaviti same države i društva. Savladati moraju svoje tradicionalne unutrašnje sporove, etničke razlike i jasne podjele na "mi" i "oni". Osavremeniti moraju svoja veoma zastarjela politička stajališta i sisteme. Ne želim ponavljati slavnih Clintonovih riječi, koje je izrekao u svojoj prvoj izbornoj kampanji: "it's the economy, stupid", ako bi ih nekoliko izmjenio, mogli bi reći: "važni su privreda i socijalna pitanja, a ne etničke razlike". Tu poruku treba ponavljati i uvijek ponavljati. Još uvijek ne negiram značaja kulturnih, etničkih i vjerskih faktora. Èak suprotno, ne smijemo zanemariti tih pitanja, inače bi mogli nevidjeti postojeće napetosti. Ipak cilj "kulturne" politike mora biti usklađen sa različitom pripadnošću i stvoriti međusobno poštivanje. Ne smijemo zaboraviti, da nezaposlenost i siromaštvo produbljuju nacionalističke težnje i govor mržnje, zbog toga moraju ta dva faktora biti glavni cilj naše zajedničke politike.
Uporedno s regionalnim pristupom treba nastaviti individualne pregovore za sporazume o stabilizaciji i pridruživanju te za pristup Evropskoj uniji. Pri tome mora biti jasno, da treba u cijelosti poštivati pristupne kriterije, koje obuhvataju Kopenhagenske kriterije i potpunu saradnju sa Međunarodnim sudom u Haagu. Ukoliko države ispune te kriterije, moraju dobiti mogućnost za pristupanje EU. Tako Hrvatska ima velike mogućnosti za završetak svojih pregovora s EU u 2009.godini. Kao izvjestilac Evropskog parlamenta za tu državu želio bi, da Hrvatska učini sve, da bi pregovore zaključila već krajem 2008.godine. Nažalost, kao što se to često događa prevladujući »nacionalni interesi«, kao što je odluka o Zaštićenoj ekološko ribolovnoj zoni, potisnuli su značaj brzog procesa pregovaranja.
Važno je, da je Hrvatska spremna rješavati sva otvorena pitanja sa susjednim državama. Jednako važno je, da su susjedne države, uključujući i Sloveniju, spremne pomagati pri rješavanju otvorenih pitanja. Arbitraža ili mediacija treće strane najefikasnije su metode rješavanja otvorenih pitanja između susjednih država. Moramo biti svjesni, da bi ulazak Hrvatske u Evropsku uniju između 2011. i 2012.godine, kada Evropski parlament odobri pristupni ugovor i kada se u svim državama članicama provede nacionalni postupak ratifikacije, bio najbolji znak za cijelu balkansku regiju, jer bi to predstavljalo novu i dalju nadu, da se države, koje ispune postavljene kriterije mogu pridružiti Evropskoj uniji.
Ljubljana, 24. april/travanj 2008
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) - Ljubljana
Direktori:Bakhtyar Aljaf i Mr.sc. Zijad Bećirović
Brisel/Bruxelles, 13.06.2008. - Nako prvih zvaničnih podataka o negativnom ishodu referenduma o Lisabonskom reformskom ugovoru, predsjednik Evropske komisije Žoze Mauel Barozo/Jose Manuel Barroso pozvao je na nastavak procesa ratifikacije Ugovora u svih ostalih 18 zemljama članica u kojima ratifikacija nije obavezna referendumom.
Prema službenim podacima, protiv Lisabonskog ugovora glasalo je 53.4 posto irskih birača, a za Ugovor 46.6 posto. Sa ukupno 862,415 negativnih glasova, odbačen je Ugovor koji je trebalo da služi Evropskoj uniji od 495 miliona stanovnika. Do sada najveću unutaraevropsku institucionalnu i političku krizu, izazvala je dakle populacijska manjina od svega 0,00175 posto ukupnog stanovništva Evropske unije.
Jedina pouka irskog nokauta je još jednom potvrđeno pravilo da konačna odluka o ishodu ovakvih i svih drugih glasanja ne zavisi od stvarnog vladajućeg mišljenja, već od onih koji izađu na birališta da bi glasali protiv, a zatim i od onih među ‘tihom većinom' pozitivno opredijeljenih koji iz ličnog komformizma ne izađu na glasanje. Zbog toga se u sjedištu Evropske unije i strahovalo da bi sličan rezultat glasanja kao u Irskoj mogao biti i u drugim zemljama kada bi se o Ugovoru odlučivalo referendumom.
Predsjednik Evropske komisije Žoze Manel Barozo ipak smatra da "ishod irskog referenduma ne treba shvatiti kao glas protiv Evropske unije, jer je potpise na Lisabonski ugovor stavilo svih 27 predsjednika država ili vlada evropskih članica, do sada je 18 nacionalnih parlamenata Ugovor podržalo, u još toliko članica proces ratifikacije bi trebalo obaviti, a samo jedna članica je do sada rekla Ugovoru ‘ne'. To najbolje govori da proces ratifikacije treba nastaviti", izjavio je Barozo na specijalnoj konferenciji za novinare sazvanoj u sjedištu EU odmah nakon objavljivanja rezultata iz Dablina.
Brisel, 23. 04.2008. - "Nekontrolisani porast cijena osnovnih prehrambenih artikala početak je svjetske humanitarne katastrofe", izjavio je evropski komesar za razvoj i humanitarnu pomoć Luj Mišel i objavio da je EU odobrila hitnu pomoć najugroženijima u iznosu od 117, 25 miliona eura. Danas odobreni fond za suzbijanje rasta cijena hrane čini polovinu od ukupnog ovogodišnjeg budžeta za humanitarnu pomoć EU u hrani. U odnosu na prošlu godinu, evropski budžet za ove namjene je udvostručen, ali i dalje zaostaje za Sjedinjenim Američkim Državama koje su i najveći svjetski davalac pomoći u hrani.
Govreći pred Evropskim parlamentom u Strazburu, komesar Mišel je rekao da su milioni ljudi širom svijeta "izloženi riziku gladi, zbog čega se cijenama hrane i traženjem globalnih rješenja treba baviti na globalnom nivou, ali bez odlaganja - već sada kada prijeti dalja eskalacija ovog problema".
Mišel je podsjetio da su od 2000-te godine, dolarske cijene žita povećane tri puta, cijene riže i kukuruza dva puta, a početak 2008. donio je novo povećanje ukupnih cijena hrane od 20 posto, što je izazvalo ili će izazvati brojne nerede u mnogim državama koje su najviše pogođene nekontrolisanim talasom poskupljenja. On je zato pozvao na "zelenu revoluciju" prije svega na afričkom kontinentu, jer je upravo afrička poljoprivreda u ovom trenutku najmanje produktivna, iako raspolaže značajnim potencijalom za razvoj prehrambene industrije.
Do sada najveći, dvadeset drugi po redu, samit NATO koji se od ove srede do petka održava u Bukureštu, formalno počinje radnom večerom koju organizuje rumunski predsednik Trajan Basesku.
Osim sastanka na vrhu 26 članica Saveza, sastavni deo bukureštanskog samita će biti i zajednička zasedanja lidera NATO i 23 partnerske zemlje u okviru Evroatlantskog partnerskog saveta, među kojima su i sve države nastale raspadom bivše Jugoslavije osim Slovenije (od marta 2004. godine punopravna članica Saveza). Sastavni delovi samita su i odvojeni sastanak Saveta NATO-Rusija na nivou šefova država i vlada, "Ukrajinske komisije" NATO, zatim odvojeni sastanak NATO-Avganistan, koji će, zajedno s Kosovom, biti najvažnija tema prvog dana samita, kada se bude analiziralo stanje aktuelnih vojno-operativnih dejstava zapadnih vojnih saveznika u oko 30 operacija i misija širom svijeta - od klasičnih vojno-intervencionističkih, do bezbednosno-preventivnih i humanitarnih.
U prvj poruci predsjednika Evropske komisije Baroza (Jose Manuel Barroso) se naglašava da su Ruska Federacija i EU postigle značajan napredak u razvoju intenzivne saradnje od interesa za promociju mira i sveopšteg prospeiteta kako u Ruskoj Federaciji, tako u Evropskoj uniji i cijelom svijetu". Izražava se takodje uvjerenje da će pod vodjstvom predsjednika Medvedeva, "u obostranom ineresu", doći i do značajne konsolidacije evropsko-ruskog strateškog partnerstva koje je u posljednje dvije godine ozbiljno poljuljano.
Brisel, 25.02.08. - Iako je prošlog petaka na Brdu kod Kranja Havijer Solana ponovio da Srbija "ima svoju sobu u porodici Evropske unije", te da je prije mjesec dana Beogradu data ponuda za potpisivanje Privremenog sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju - koji je još uvijek na stolu" - niko se u ovom času u Briselu ne usuđuje prognozirati kako bi se dalje mogli razvijati odnosi izmedju Evropske unije i Srbije. Kristina Nadj, portparol evropskog komesara za proširenje Olija Rena, nije u mogućnosti čak ni nagovijestiti kakva bi mogla biti sudbina Sporazuma koji u Briselu već drugi mjesec skuplja pašinu i koji uzaludno "čeka potpisnika iz Beogada".
IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije, Ljubljana, Slovenija, redovno analizira događaje na Bliskom istoku i Balkanu. Dr. Mihael Brejc, poslanik u Evropskom parlamentu (SDS/EPP-ED) u svom članku pod naslovom »Evropska unija u borbi protiv terorizma« naglašava, da je život u Evropi danas manje bezbjedan i manje prijatan, nego što je to bio prije deceniju. Poslije detaljnog predstavljanja strukture odaziva EU na terorizam, zaključuje, da EU mora u borbi protiv terorizma biti svjesna svojih vrijednosti i braniti ih bez straha i taktiziranja, a istovremeno se ograničiti prilikom nametanja svog modela države i društva kao jedino pravog. Njegov članak objavljujemo u cijelosti.
Kada dvojica od trojice najuticajnijih evropskih zvaničnika istovremeno doputuju u Sarajevo (falio je samo Havijer Solana), onda je to sigurno povod za veliko slavlje ili veliku brigu.
U našem slučaju, na žalost, ni ovoga petka evropski komesar za proširenje i generalni sekretar NATO-a nisu nam došli ni sa darovima. Umjesto po krivcima, u duetu su (da bi valjda više boljelo) udarali po savjesti onih koji nisu u vlasti, a u vlastima nisu jer se nisu mogli prepoznati u nacionalnim partijama, a pošto se nisu nacionalno-politički svrstali - nisu ni glasali za ovakve vlasti kakve imamo. Neglasanjem za nacionalne partije opredijelili su se za pridruživanje Evropi jer je jedino tako moguće pobjeći iz ralja nacionalizma i mentaliteta iz devedesetih u koji se Bosna i Hercegovina nakon oktobarskih izbora ponovo vratila.