Regionalna politika (The European regional policy) je instrument zajedničke solidarnosti i ekonomsko-socijalne kohezije Evropske unije čiji je cilj smanjenje razvojnih razlika među regijama zemalja članica. Regionalna politika je usmjerena na poboljšanje uvjeta života i rada građana najmanje razvijenih dijelova Unije putem finansijske solidarnosti, ali i na smanjenje razlika (kohezija) u razvijenosti i bogatstvu među državama EU.
Politika ekonomskog i socijalnog povezivanja zemalja članica bez obzira na njihovu veličinu, broj stanovnika i ekonomsku razvijenost u trenutku pristupanja Uniji, jedna je od najvažnijih politika Evropske unije i za ove namjene se troši više od jedne trećine zajedničkog godišnjeg budžeta.
Osnovni smisao zajedničke regionalne politike ogleda su u otklanjanja:
- dispariteta u zaposlenosti
- konomskog dispariteta
- demografskih i lokacijskih problema
Velike razlike u napretku pojedinih regija i zemalja članica EU uzrokovane su brojnim razlozima – od geografske udaljenosti do najrazvijenih zemalja EU, društvenih i ekonomskih okolnosti pod kojima su te zemljele ‘živjele’ prije pristupanja ili kombinacijom tih faktora. Učinak tih nedostatka ogleda se u društvenom osiromašenju, lošoj kvaliteti škola, visokoj stopi nezaposlenosti te neadekvatnoj infrastrukturi. U nekim je zemljama EU ta nerazvijenosti posljedica djelovanja bivših centralističkoplanskih ekonomskih sustava.
Učinak tih nedostatka ogleda se u društvenom osiromašenju, lošoj kvaliteti škola, visokoj stopi nezaposlenosti te neadekvatnoj infrastrukturi. U nekim je zemljama EU ta nerazvijenosti posljedica djelovanja bivših centralističkoplanskih ekonomskih sustava.
Ulazak bivših centralističkoplanskih zemalja u Evropsku uniju 2004. godine bio je povod za promjenu regionalne politike. Naime, osim Kipra i Slovenije, sve su nove zemlje članice EU imale dohodak po stanovniku niži od Grčke kao najsiromašnije članice tadašnje 15-člane EU. Time je oko 75 miliona novih stanovnika postalo potencijalnim korisnicima regionalnih sredstava Unije. U novi godišnji budžet Unije za razdoblje 2007-2013. godine ugrađena je i nova regionalna politika – nova po opsegu, visini budžeta i broju programa. U tom će se razdoblju za regionalne ciljeve utrošiti 36% zajedničkog budžeta EU, što u razdoblju od sedam godina čini gotovo 350 milijardi eura. Iako imaju manje od četvrtine stanovništva Unije, dvanaest zemalja koje su se pridružile EU nakon 1. maja 2004. godine dobit će u razdoblju od sedam godina 51% ukupnih sredstava namijenjenih regionalnom razvoju. Da bi se u tome i uspjelo neophodna je dodatna, cjelovitija reforma regionalne politike Evropske unije, o čemu će biti više riječi u poglavlju “EU pred novom reformom regionalne politike”.
Ciljevi regionalne politike
Glavni cilj regionalne politike EU je smanjenje postojećih i sprečavanje novih regionalnih razlika (Lisabonski ciljevi) kroz tri ključna instrumenta regionalne politike Evropske unije:
- konvergenciju
- konkurentnost
- kooperaciju
Konvergencija (ujednačavanje) - cilj je da se podsticanjem ekonomskog rasta i zaposlenosti ubrza ekonomska ujednačenost (konvergencija) najslabije razvijenih država članica EU kroz uravnoteženje razvoja njihovih regija. Ti se napori finansiraju sredstvima Evropskog regionalnog razvojnog fonda, Evropskog socijalnog fonda i Kohezionog fonda, a za taj se cilj izdvaja oko 81,5% ukupnih sredstava navedenih fondova.
Konkurentnost - cilj je kreiranje ekonomskih i socijalnih promjena, poticanje inovacija, poduzetništva, zaštite okoliša i razvoj tržišta rada u regijama koje nisu obuhvaćene ostvarenjem ciljeva konvergencije. Samo putem kohezionog fonda finansira se stručna obuka oko 9 miliona ljudi godišnje (više od polovine su žene), a u šest najmanje razvijenih zemalja EU, za samo pet godina (2000. do 2005.) otvoreno je preko 450.000 novih radnih mjesta što predstavlja oko dvije trećine ostvarenja Lisabonske strategije do 2010. Predviđa se takođe da će u razdoblju 2007-2013. godina biti otvoreno još oko 1,4 miliona radnih mjesta u zemljama korisnicama fondova regionalnog razvoja. Za finansiranje aktivnosti za unaprjeđenje konkurentnosti izdvaja se oko 16% Evropskog regionalnog razvojnog fonda i Evropskog socijalnog fonda.
Kooperacija - cilj je jačanje kooperacije na međugraničnom, transnacionalnom i međuregionalnom nivou na području urbanog, ruralnoga i obalnog razvoja, te ubrzanje razvoja ekonomskih odnosa između malih i srednjih poduzeća. Finansiranje se provodi putem Evropskog regionalnog razvojnog fonda, a za te se namjene troši 2,5% njegovih sredstava. Jedan od prioriteta današnje regionalne politike EU jeste i što brža harmonizacija životnog standarda u zemljama koje su postale članicama nakon 2004. godine. Zbog toga, kada se govori o regionalnoj politici Evropske unije, treba imati na umu da nije riječ samo o regionalnom razvoju u užem smislu te riječi, nego o nastojanju da se postigne sveukupna harmonizacija na nivou cijele Evropske unije kroz smanjivanje postojećih razlika s kojima je svaka zemlja pristupila jedinstvenoj evropskoj zajednici, kojoj glavni motiv nije ujedinjenje država, već ujedinjenje ljudi da bi u njoj živjeli u miru, međusobnoj solidarnosti i zajedničkom prosperitetu.
Statistički standardi regionalne politike
NUTS (fr. nomenclature d'unités territoriales statistiques) predstavlja nomenklaturu statističkih teritorijalnih jedinica koje su obuhvaćene zajedničkom regionalnom politikom EU. Riječ je o klasifikaciji administrativno-teritorijalnih jedinica država članica za potrebe regionalne statistike Unije, a kao statistički model primjenjuje se i u provođenju regionalne politike izvan EU, prvenstveno u zemljama sa statusom kandidata i ptencijalnog kandidata, među kojima je i Bosna i Hercegovina.
U zajedničkom zakonodavstvu Unije koje se odnosi na strukturne fondove, NUTS standard se koristi od 1998. godine, a kreirala ga je Evropska statistička agencija (Eurostat). Prema ovoj klasifikaciji svaka država se, po principu teritorijalnosti i broja stanovnika, dijeli na određeni broj NUTS regija i to na tri nivoa: