U prvj poruci predsjednika Evropske komisije Baroza (Jose Manuel Barroso) se naglašava da su Ruska Federacija i EU postigle značajan napredak u razvoju intenzivne saradnje od interesa za promociju mira i sveopšteg prospeiteta kako u Ruskoj Federaciji, tako u Evropskoj uniji i cijelom svijetu". Izražava se takodje uvjerenje da će pod vodjstvom predsjednika Medvedeva, "u obostranom ineresu", doći i do značajne konsolidacije evropsko-ruskog strateškog partnerstva koje je u posljednje dvije godine ozbiljno poljuljano.
Kuda bi, medjutim, sada mogli krenuti evropsko-ruski odnosi nakon Putina na predsjedničkoj i sa Putinom na premijerskoj funkciji u zemlji, u službenim izvorima EU se zvančno još uvijek ne želi prognozirati.
Evropski Savjet za medjunarodne odnose u Briselu, medjutim, preporučuje da, u početnoj fazi nakon nedjeljnih predsjedničkih izbora, osim jasne poruke o produbljivanju saradnje na pincipima evropsko-ruskog strateškog partnerstva (koje je na evropsku inicijativu uspostavljeno 2000. godine), EU provede svojevrstan test ruske spoljne politike s Medvedevim na čelu.
Politički analitičar Endrju Vilson (Andrew Wilson) smatra da bi prvo trebalo provjeriti "da li će predsjednik Medvedev pokazati naklonost ka širenju ekonomskih odnosa sa EU i prema liberalnijim reformama u zemlji, ili će nastaviti s Putinovom praksom političkog sistema koji će pogodovati samo interesima društvene elite".
Za razliku od 2000-te kada su lideri EU isforsirali uspostavu "persoalnih odnosa" s Putinom, Evopski savjet za medjunarodne odnose prepoučuje uspostavu i stalno unapredjenje "zajedničke evropske politike" prema Rusiji.
Iako analitičari ovog Savjeta procjenjuju da, zbog bilateralnih interesa pojedinih zemalja, Evropskoj uniji neće biti lako doći do zajedničke politike prema Rusiji, evropsko zajedništvo bi bilo neizbježno maker u stavu da se Medvedeva u Briselu pihvati kao ravnopravnog sagovornika "onoliko koliko je on spreman na neopodno jačanje vladavine zakona i demokratskih principa".
Medvedeva bi, po istoj analizi, trebalo provjeriti i po još tri dodatna pitanja od stateškog interesa za EU: po tome koliko je spreman s Briselom i tranzitnim zemljama iz svog okruženja, saradjivati na pitanjima transporta za Evropsku uniju strateški važnih energenata; zatim na pitanju Kosova, odnosno spremnosti Rusije da prihvati evropsku ulogu u uspostavi policijsko-pravosudne misije i postupnom preuzimanju mandata od UNMIK-a; te po pitanju Irana i zahtjeva medjunarodne zajednice da se Teheran ipak povinuje nadziranju nejgovog nuklearnog programa od strane Medjunarodne agencije za atomsku energiju.
Iako se neće previše žuriti, briselski stručni krugovi najavljuju da će EU ipak biti prva koja bi kroz trilateralni samit Rusija-Njemačka-Francska, mogla ponuditi obnovu pregovora o strateškom partnerstvu i Sporazumu o saradnji. A u predstojeće pegovore s Medvedevim, kako se sugeriše, trebalo bi uključiti i neke druge zemlje Evropske unije, a prije svih Poljsku.
Zekerijah Smajić, stalni dopisnik RDW