Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES), Ljubljana, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Hannes Swoboda, član Evropskog parlamenta, član Odbora za vanjsku politiku EP, potpredsjednik političke grupacije socijalista (PSE/PES) in potpredsjednik delegacije Evropskog parlamenta za odnose sa državama jugoistočne Evrope, koji je ujedno i izvjestilac Evropskog parlamenta za Hrvatsku, u svom članku s naslovom "Evropska budućnost Balkana - važna su privredna i socijalna pitanja" obrađuje pozitivne i negativne strane politike EU prema zapadnom Balkana te upozorava na konkurentnost privreda regije i njene socijalne probleme. Njegov članak objavljujemo u cijelosti.
Hannes Swoboda, MEP,
Èlan Evropskog parlamenta (PSE/PES/SPÖ)
Èlan Odbora za vanjsku politiku EP
Izvjestilac EP za Hrvatsku
"EVROPSKA BUDUÆNOST BALKANA - VAŽNA SU PRIVREDNA I SOCIJALNA PITANJA"
EU uvijek je donosila veoma jasne odluke o budućnosti (zapadnog) Balkana. Donijeli su ih tako na Vijeću na vrhu u Solunu 2003.godine kao i Parlament u svojim brojnim rezolucijama i Komisija u svojim saopštenjima. Zbog toga bi trebalo biti sve veoma jasno i samo pitanje vremena.
Ipak mislim, da sve to nije tako jednostavno, kao što se to čini. Na jednoj strani bi možda Evropska unija mogla učiniti više, da bi Balkanu osigurala bolje mogućnosti za evropsku budućnost, na drugoj strani bi države regije morale i moraju učiniti puno više, da se na tu budućnost pripreme. Ne želim tvrditi, da naša politika za jugoistočnu Evropu nije uspješna. Brojne krize smo uspjeli uspješno savladati i možemo biti ponosni na svoje odluke. Ipak još uvijek nemamo cjelovite strategije u pogledu privrednog i socijalnog razvoja te regije. Zbog toga smo neki između nas predlagali, da se ljubljanski proces u vezi regije odvija uporedno sa lisabonskim procesom u okviru sadašnje Evropske unije. Povećati moramo konkurentnost privreda balkanskih država i istovremeno raspravljati o ogromnim socijalnim problemima. Bez jakog privrednog i socijalnog programa nikada nećemo pobijediti nacionalističke tendencije i etničke sporove, koji su se vidljivo manifestovali u balkanskim državama.
Trenutno slovensko predsjedavanje je obećavajuća prilika, da ta država i Evropska unija razviju cjelovitu i dugoročnu strategiju. Nijedna evropska država ne može dozvoliti, da bi čekala, zbog toga mora povećati svoju konkurentnost za »bolja« vremena. Poboljšanja u infrastrukturi, jačanje obrazovnih sistema i ulaganja u istraživanja i razvoj su važna ne samo za privredno razvijene države nego su od ključnog značaja i za balkanske države. Niko ne bi smio gubiti vrijeme i šanse u nastojanjima za poboljšanje svog privrednog i socijalnog blagostanja. Da bi tim državama pomogli, moramo biti još otvoreniji prema njima što možemo postići uvođenjem liberalnijeg viznog režima. Razmjena znanja i ljudi značajno doprinosi razvoju svih naših susjednih država.
Evropa može i mora pomagati, da se donesu odluke, jer je to i u našem interesu. Ipak svoj glavni zadatak moraju obaviti same države i društva. Savladati moraju svoje tradicionalne unutrašnje sporove, etničke razlike i jasne podjele na "mi" i "oni". Osavremeniti moraju svoja veoma zastarjela politička stajališta i sisteme. Ne želim ponavljati slavnih Clintonovih riječi, koje je izrekao u svojoj prvoj izbornoj kampanji: "it's the economy, stupid", ako bi ih nekoliko izmjenio, mogli bi reći: "važni su privreda i socijalna pitanja, a ne etničke razlike". Tu poruku treba ponavljati i uvijek ponavljati. Još uvijek ne negiram značaja kulturnih, etničkih i vjerskih faktora. Èak suprotno, ne smijemo zanemariti tih pitanja, inače bi mogli nevidjeti postojeće napetosti. Ipak cilj "kulturne" politike mora biti usklađen sa različitom pripadnošću i stvoriti međusobno poštivanje. Ne smijemo zaboraviti, da nezaposlenost i siromaštvo produbljuju nacionalističke težnje i govor mržnje, zbog toga moraju ta dva faktora biti glavni cilj naše zajedničke politike.
Uporedno s regionalnim pristupom treba nastaviti individualne pregovore za sporazume o stabilizaciji i pridruživanju te za pristup Evropskoj uniji. Pri tome mora biti jasno, da treba u cijelosti poštivati pristupne kriterije, koje obuhvataju Kopenhagenske kriterije i potpunu saradnju sa Međunarodnim sudom u Haagu. Ukoliko države ispune te kriterije, moraju dobiti mogućnost za pristupanje EU. Tako Hrvatska ima velike mogućnosti za završetak svojih pregovora s EU u 2009.godini. Kao izvjestilac Evropskog parlamenta za tu državu želio bi, da Hrvatska učini sve, da bi pregovore zaključila već krajem 2008.godine. Nažalost, kao što se to često događa prevladujući »nacionalni interesi«, kao što je odluka o Zaštićenoj ekološko ribolovnoj zoni, potisnuli su značaj brzog procesa pregovaranja.
Važno je, da je Hrvatska spremna rješavati sva otvorena pitanja sa susjednim državama. Jednako važno je, da su susjedne države, uključujući i Sloveniju, spremne pomagati pri rješavanju otvorenih pitanja. Arbitraža ili mediacija treće strane najefikasnije su metode rješavanja otvorenih pitanja između susjednih država. Moramo biti svjesni, da bi ulazak Hrvatske u Evropsku uniju između 2011. i 2012.godine, kada Evropski parlament odobri pristupni ugovor i kada se u svim državama članicama provede nacionalni postupak ratifikacije, bio najbolji znak za cijelu balkansku regiju, jer bi to predstavljalo novu i dalju nadu, da se države, koje ispune postavljene kriterije mogu pridružiti Evropskoj uniji.
Ljubljana, 24. april/travanj 2008
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) - Ljubljana
Direktori:Bakhtyar Aljaf i Mr.sc. Zijad Bećirović