Kada dvojica od trojice najuticajnijih evropskih zvaničnika istovremeno doputuju u Sarajevo (falio je samo Havijer Solana), onda je to sigurno povod za veliko slavlje ili veliku brigu.
U našem slučaju, na žalost, ni ovoga petka evropski komesar za proširenje i generalni sekretar NATO-a nisu nam došli ni sa darovima. Umjesto po krivcima, u duetu su (da bi valjda više boljelo) udarali po savjesti onih koji nisu u vlasti, a u vlastima nisu jer se nisu mogli prepoznati u nacionalnim partijama, a pošto se nisu nacionalno-politički svrstali - nisu ni glasali za ovakve vlasti kakve imamo. Neglasanjem za nacionalne partije opredijelili su se za pridruživanje Evropi jer je jedino tako moguće pobjeći iz ralja nacionalizma i mentaliteta iz devedesetih u koji se Bosna i Hercegovina nakon oktobarskih izbora ponovo vratila.
Gotovo ista ovakva ocjena pronosi se mjesecima i po aulama zvaničnog Brisela - zapravo od jeseni prošle godine kada je BiH u novembru završila tehničke pregovore o pridruživanju i kada je, i stvarno i formalno, mogla dobiti paraf Evropske komisije na toliko dugo obećavani Sporazum o asocijaciji.
A zašto ga nije dobila?
Zato što se nacional-šovinizirani političari nisu mogli dogovoriti oko ustroja policije! Nisu se dogovorili, jer još uvijek ne vide jake razloge za stvaranje Bosne i Hercegovine kao cjelovite i moderne države. A pošto to oni ne vide, evropski komesar za proširenje i generalni sekretar NATO-a su i ovoga puta došli u Sarajevo da 'izlemaju' proevropske građane i da ponovo, bez opravdanja, poštede nacionalizirane glasače i njihove nacionalističke vođe. Na vrlo konkretno pitanje o tome, Olli Rehn je sasvim otvoreno prošlog petka poručio parlamentarcima u Sarajevu da EU „nije nadležna za kažnjavanje kočničara". Ali se požalio da su mu i samom, kako je rekao „dojadili nacionalistička retorika i tenzije u BiH"., te da će od sada, „umjesto u usta gledati političarima u ruke, kako bi konačno vidio šta i kako oni rade, a ne šta govore".
Posljedice takve balvan-politike zvaničnog Brisela su svima trezvenima dobro poznate: Albanija je uz sve vlastite potrese postala zapad Bosni i Hercegovini, a od prošlog četvrtka i Crna Gora, kojoj je paraf na Sporazum o pridruživanju šarnuo isti ovaj evropski komesar koji je u Sarajevo, umjesto s olovkom, došao sa toljagom. Zbog snažnog prosrpskog lobija širom Evrope, Bosnu i Hercegovinu bi uskoro mogla preteći i Srbija s kojom je od maja prošle godine EU u stanju zamrznutih pregovora zbog generala Mladića.
Sve, dakle, dok se evropska unija bude držala svojih formalnih uslova, a naši političari svoga nesluha za politiku i državničku odgovornost, BiH neće postati savremena evropska država. Reforma policije neće biti završena. Istinske ustavne reforme nikada započete, a suvisla rekonstrukcija upravnog aparata države i dvije paradržave, nikada neće biti provedena.
Kako onda pronaći izlaz iz ovog bespuća?
Samo povratkom vlastitim korijenima: Evropska unija svojim osnivačkim aktima od prije tačno 50 godina, a BiH svome predratnom građanskom ustroju.
Tačno za sedam dana navršit će se pola stoljeća od osnivanja tadašnje Evropske ekonomske zajednice (sadašnje Unije), a u njenim temeljnim aktima o osnivanju, takozvanim Rimskim ugovorima, od tada pa sve do danas, ostalo je zapisano da sve države na tlu Evrope imaju jednaka prava i uslove za uključivanje u evropske integracije. Ni mnoge današnje članice EU, na primjer, nemaju centraliziranu policiju. Belgija - jedna od šest osnivača današnje Unije, sve donedavno je bila u policijskom haosu. Njemačka je i dan-danas u tom pogledu krajnje decentralizirana savezna država u kojoj su na pokrajinskom nivou i privredni, kulturni, obrazovni, informativni i mnogi drugi poslovi. Za razliku od BiH, međutim, ove i mnoge druge evropske zemlje imaju odgovornu patriotsku vlast, precizne zakone i svjesne građane. Zato što mi to nemamo, nameće nam se snažna državna policija!
Policija je, dakle, Briselu samo formalno pokriće za što dužu odgodu pridruživanja. Za Srbiju je to general Mladić. Crnoj Gori će zadugo o vratu biti privredni kriminal i korupcija, a u Albaniji nizak stepen demokratičnosti. Suština je, međutim, u dva sasvim drugačija razloga: jedan je unutar-evropski, a drugi balkanski: sve zemlje Balkana su jadno ekonomski siromašne i kao takve evropskim građanima nisu poželjne. Unija, takođe, ima svoje probleme. Još od 2000. nema zakonsku mogućnost prijema novih članica, niti će to imati sve do izmjena važećeg Ugovora iz Nice, do usvajanja prvog zajedničkog ustava ili nekog novog evropskog ugovora. Takva rampa je i ispred Hrvatske čak i kada bi pregovori o pristupanju bili završeni sutra.
Sve drugačije političke poruke su obmane s obiju strana kako bi se dobilo na vremenu za velike reforme i u Briseli i na Balkanu.
(Objavljeno na BHR1, 17.03.2007. Dnevnik u 17:00. Autor je prvi internet-kolumnista u BiH)