KRIMSKI ČVOR REALPOLITIKE

Prošlo je 63 godine od kada je krimski poluotok administrativno prenesen iz ruskog u ukrajinski grunt. Dana 19. februara 1954. tadašnji predsjednik Prezidijuma Vrhovnog  sovjeta i maršal sovjetske armije Kliment Vorošilov i sovjetski predsjednik Nikita Hruščov potpisali su Ukaz o predaji Krimske oblasti Ukrajini. Bilo je to vrijeme kada, uprkos ekonomskoj krizi i potresima u komunističkom bloku, niko nije mogao pretpostaviti da će doći do rušenja Berlinskog zida, pada komunizma i raspada Sovjetskog Saveza. Pogotovo niko nije u to vrijeme mogao pretpostaviti da će se na istoku ukrajine voditi bratoubilački rat.

Od raspada Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR) 26. decembra 1991. nebrojeno puta su se u političkoj i stučnoj javnosti postavljala pitanja „kratkovidosti“ Nikite Hruščova i stvarnih razloga zbog kojih je tako „olako Rusiji amputirano“ krimsko poluostrvo.  Međutim, niko od ruskih lidera ni nakon raspada Sovjetskog Saveza nije pomišljao o povratku „tradicionalno ruskog posjeda“, a pogotovo se na dnevni red nisu postavljale radikalne opcije ponovnog prisajedinjenja ovog  strateškog teritorija.

PROTESTI - 2014.-2017.

Petog februara 2014. godine Sindikat Solidarnosti u Tuzli, organizirao je socijalne proteste obespravljenih, materijalno 'ubijenih' i poniženih radnika Tuzlanskog kantona, koji je u vrijeme „diktature“ J.B. Tita bio industrijsko središte Bosne i Hercegovine.

'Događanje naroda' je za dva dana kulminiralo i proširilo na više od trideset gradova u zemlji, pa se činilo da je konačno i kod nas kucnuo čas za građane koji će, nakon skoro 25 godina frustrirajućeg etnonacionalizma, korupcije, poslušnosti, klerikalizma i privilegija za podobne - prestati biti samo demografska činjenica.

Protesti, plenumi građana, poruke i istrajnost na trgovima, ulicama i pred vratima javnih institucija izazivali su divljenje javnosti regije i širom Evrope jer su transparenti, proklamacije i zahtjevi nezadovoljnih nedvosmisleno odražavali karakter socijalnog pokreta bez ikakvih nacionalnih, političkih ili nacionalističkih obilježja. Danas i ovih dana isto takvo divljenje izazivaju građani Rumunije koji su složno i odlučno ustali protiv socijalnih razlika i institucionalne korupcije. 

U pobuni bh. građana 2014. godine rame uz rame su bili Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali, baš kao što to Bosna i Hercegovina u etničkom i religijskom smislu i jeste. Protestima nije zagovarana politička i ideološka alternativa.Pobunili su se isključivo obespravljeni, nezaposleni, gladni, marginalizirani, mladi,  poniženi.  Pasivnost vitalnih poluga sistema, nervoza na političkom i državnom vrhu i službene reakcije bh. lidera, međutim, bacali su sumnju i na drugačije namjere, pozadinu i samu suštinu protesta. 

'TRAMPUTINOV' VOZ ZA BOLJI ILI LOŠIJI SVIJET?

Prije osam godina, u vrijeme predizborne kampanje odlazećeg predsjednika Baracka Husseina Obame, novinarskim poslovima sam se bavio iz sjedišta Evropske unije i tada sam, kao i većina evropskih koleginica i kolega, bio strastveni navijač ovog slatkorječivog, srceparajućeg govorničkog 'zavodnika'.  

Prvo ogromno razočarenje sam, kao i većina njegovih "navijača" doživio kada je Obama prihvatio Nobelovu nagradu za mir nedugo nakon što je 20.1.2009. stupio na predsjedničku dužnost, i prije nego što je išta konkretno učinio za mir u svijetu. Smatrao sam to tada, smatram i danas, nemoralnim činom i poltronstvom koje makar američkom predsjedniku nije bilo potrebno.

NAUČNO DOKAZANO: "VLAST JE SLAST" I "VLAST KVARI"

Da li postoje naučni dokazi da su simptomi infatilizma i shizofrenije prisutni kod političkih lidera u BiH i regionu i da li psihijatrijska struka uočava devijantnost u ponašanju političkih lidera? SENS je prvi medij u BiH koji otvara ovu "pandorinu kutiju".

Jedan od vodećih stručnjaka koji se decenijama bavi ovih fenomenima, psihijatar-psihoterapeut prof.dr.sc.Hazim Mulić koji trenutno živi u Puli, potvrdio je za SENS da poznate izreke, "vlast je slast" i "vlast kvari", imaju svoju znanstvenu potvrdu.

ŠKOLOVANJE JE, KAO, BESPLATNO?

Da li je osnovno i srednje obrazovanje u BiH doista besplatno "za sve učenike", zašto učenici nekih škola imaju besplatne udžbenike, a u drugim školama nemaju, zašto se u praksi obrazovni zakoni ne poštuju, ko je kriv za stanje u ovoj sudbinski važnoj oblasti za svaku zemlju? 

Članom16. Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini iz 2003. godine propisano je da je “osnovno obrazovanje obvezno za svu djecu i da je besplatno”. Pripisano je takođe da se“besplatno osnovno obrazovanje osigurava svoj djeci u BiH, a dijete, u smislu ovoga Zakona, je svaka osoba do navršene osamnaeste godine života.”

REFERENDUM, OHR i PIC – U BOSANSKOM LONCU

Prema mojim diplomatskim izvorima, većina ambasadora u Upravnom odboru Vijeća za provedbu mira u Bosni i Hercegovini (PIC) zalaže se za "osudu referenduma kao destabilizirajućeg i neustavnog načina provjeravanja volje srpskog naroda u Bosni i Hercegovini", dok nekoliko stalnih članica PIC-a insistira na "konkretnijim mjerama koje bi mogle ići sve do zabrane samog čina održavanja referendumskog glasanja, bez obzira na moguće posljedice".

Niko od članova PIC-a, međutim, ne zna u ovom času kakva bi mogla biti praktična provodivost "konkretnijih mjera" i kakve su moguće reakcije vlasti u Banja Luci.

Najveći stepen saglasnosti  tokom dosadašnjih diplomatskih konsultacija postignut je oko toga da se ishod referenduma unaprijed može pretpostaviti, te da takav, očekivano pozitivan ishod referenduma, ako ga bude, članice PIC-a neće formalno priznati kao političku činjenicu, s izuzetkom Ruske Federacije i Srbije kao jednog među garantima Mirovnog sporazuma.

BH MEDIJI – PUT KA 'HALKI', KA PROGRESU ILI KA PONORU

(Neka od stajališta koja sam izrekao na prezentaciji analize “Bosna i Hercegovina na prekretnici u 2016. godini” koju su 9.6.2016. u Sarajevu predstavili analitičari Udruženja za društvena dešavanja SOS).

Ako je tačno da su mediji oduvijek bili ogledalo društva i vremena u kojem djeluju, onda je “društvo” u kojem bh. mediji djeluju danas u fazi raspada.

Prema ocjenama “Reportera bez granica” koje svake godine pokazuju stepen medijskih sloboda u svijetu, naša zemlja je 2006. godine bila na vrlo visokom 19. mjestu. Prošle godine smo bili čak na 66. mjestu od ukupno 180 posmatranih zemalja. Na regionalnom nivou, BiH je unutar prosjeka. Iako nije utješan, posljednji podatak govori da medijska slika u BiH nije isključivo posljedica domaće ekonomske insuficijencije, politokratskog egoizma i etičko-stručne devalvacije unutar samih medija.

Wolfgang Petritsch nekada branio, a sada ruši Daytonski ustav

BEČ, 11.03.2014. - Bivši visoki predstavnik za BiH Wolfgang Petritsch i stručnjak za Balkan Christophe Solioz u opsežnom tekstu objavljenom na portalu za liberalne politike "Open Democracy" navode kako je došlo vrijeme da se u Bosni i Hercegovini ukinu entiteti i zemlja organizira po regijama. Prema mišljenju autora teksta, međunarodna zajednica je nejasnom i nespretnom politikom samo produbila političku krizu u BiH.