Sarajevio, 19.01.2014. – Iako se nakon još jednog neuspjelog pregovaračkog pokušaja „vratio ohrabren“ , šanse evropskog komesara za proširenje Štefana Fülea za ozbiljan i provodiv dogovor sa bh. političkom sedmorkom u predmetu „Sejdić i Finci“. i dalje su minimalne. Čak sve dalje od suštinskog rješenja. Razloga za pesimizam je nekoliko, a među najvažnijima je što ova odluka Evropskog suda za ljudska prava nije rutinskog, već šustinskog karaktera, nije čisto pravne, već ustavno-pravne i političke naravi. Suštinsko provođenje ove Odluke nije moguće bez zadiranja u sami bitak Dejtonskog (privremenog) ustava Bosne i Hercegovine koji bi sa dominantno etnonacionalnog koncepta vladanja, trebalo ustrojiti makar u neki od hibridnih koncepata, jer o suštinskoj vladavini demosa u tronacionalnoj BiH naprosto nije moguće ni sanjati.
Zašto su Štefanu Füleu i drugim evropskim zvaničnicima upletenim u ovu, za njih nerješivu, zavrzlamu potrebne demagoško-populističke obmane o optimizmu, te gdje bi mogao biti izlaz za sve tri strane – apelante Sejdića i Fincija, za Bosnu i Hercegovinu kao „optuženu“ i Evropsku uniju koja je, ne prvi put kada su BiH i Balkan u pitanju, napravila sistemsku pogrešku.
Ove godine u maju održavaju se redovni izbori za Evropski parlament i izvršna tijela i organe Evropske unije. Za sve članove sadašnjeg Kabineta predsjednika Evropske komisije, pa i za Füleu kao resornog funkcionera za proširenje, svaki dobar rezultat s kojim bi se mogao pohvaliti pred svojom izbornom bazom i novim sazivom Evropskog parlamenta, je jedna šansa više da se ostane na nekom od top-položaja u sjedištu Evropske unije. Razumije se da top-funkcije donose sa sobom i top-privilegije i perspektivu kadrovskih rotacija planetarnog nivoa. Borba za uspjeh pregovora u predmetu „Sejdić i Finci“ i diseminacija prividnog optimizma, sastavni su dio predizborne kampanje komesara Fülea, a do maja je ostalo vrlo malo vremena. Zbog tiga je za očekivati još veći pritisak na domaće lidere kako bi se postigao bilo kakv dogovor za oči i uši javnosti. O suštinskom rješenjima i stvarnim promjenama postojećeg Ustava, naravno, nije realno ni misliti u godini u kojoj su i domaći parlamentarni izbori.
Šta bi moglo biti najsolidnije rješenje? Na međunarodnom nivou odluku u predmetu „Sejdić i Finci“ vratiti u nadležnost organa kojima i pripada u Strasbourgu – Evropskom sudu za ljudska prava, Komitetu ministara i Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope, čiji je BiH punopravni član od 2002. godine. Na domaćem nivou, ovu strasbouršku sudsku Odluku predati u nadležnost Parlamentarne skupštine koja bi uz pomoć ustavno-pravne struke jedino i mogla legalistički rješavati ovaj složeni političko-pravni spor dvojice građana sa matičnom državom.
Rasprave o suštinskim pitanjima ustavnih promjena na razini sedmorice slučajnih prolaznika u političkom biću Bosne i Hercegovine isto je kao kada bi se se o pilotiranju aviona od Sarajeva do Bruxellesa pitali slučano disponirane stjuardese i stjuarti, a pilotu i kopilotu dalo da dijele senviče. Putnici bi naravno, izginuli prije nego bi se avion i podigao.
(nastavit će se!)