(Neka od stajališta koja sam izrekao na prezentaciji analize “Bosna i Hercegovina na prekretnici u 2016. godini” koju su 9.6.2016. u Sarajevu predstavili analitičari Udruženja za društvena dešavanja SOS).
Ako je tačno da su mediji oduvijek bili ogledalo društva i vremena u kojem djeluju, onda je “društvo” u kojem bh. mediji djeluju danas u fazi raspada.
Prema ocjenama “Reportera bez granica” koje svake godine pokazuju stepen medijskih sloboda u svijetu, naša zemlja je 2006. godine bila na vrlo visokom 19. mjestu. Prošle godine smo bili čak na 66. mjestu od ukupno 180 posmatranih zemalja. Na regionalnom nivou, BiH je unutar prosjeka. Iako nije utješan, posljednji podatak govori da medijska slika u BiH nije isključivo posljedica domaće ekonomske insuficijencije, politokratskog egoizma i etičko-stručne devalvacije unutar samih medija.
Osim domaćih uzroka, stanje u bh. medijima je posljedica i regionalnog i globalnog moralnog posrnuća i neoliberalne pohlepe koja je već postala robovlasničkim okovom 21. stoljeća.
Imajući u vidu da već najmanje dvije i po decenije živimo u ambijentu “globalnog sela”, naši kreatori političkog iluzionizma su se na vrijeme dosjetili kako, s kime i koliko široko zagaditi etičke norme i deprofesionalizirati medije kako bi ih se lakše i trajnije ekonomski pokorilo. Taj cilj je ispunjen, pitanje je samo kojom brzinom će koji od nestranačkih medija potpuno pokleknuti.
Moja percepcija o stanju u dominantnoj većini bh. medija danas, zasniva se na četiri ključna mehanizma koordinirane devalvacije autoriteta nestranačkih javnih glasila:
- Sistematsko, dobro isplanirano ekonomsko iznurivanje medija
- Stručno-profesionalna devalvacija, nekompetencija i podaništvo se nameću kao jedinica mjere u medijskom klasteru
- Etičnost u dominantnoj većini medija je odavno na razini slučaja
- Medijska neovisnost i profesionalizam su, u dominantnoj većini medija, svedeni na pojmovne kategorije
Zahvaljući takvom stanju u većini medija, javni diskurs u BiH danas nijansiraju uglavnom tek samo dvije skupine onih koji javno istupaju: iluzionisti i defetisti.
Ko su jedni, ko drugi?
Iluzionisti su lažni rodoljubi, politički moćnici sa svojim najodanijim poslušnicima u institucijama, biznisu i na svim razinama vlasti - od lokalne zajdnice, privatnih i javnih preduzeća, do državnog vrha. Defetisti su nekadašnji realisti, objektivni analitičari i iskrene patriote koji su u novovremenu ovdje i sada, voljom bezprizorne politokratije, proglašeni nepodobnima za njihove iluzionističke reforme.
Nadmoć politike nad medijima i korporativni pritisci kao produženi pipak iste "halke" ili “hobotnice” rezultirali su već i svakodnevno ishode vrlo ozbiljnu zabrinutost, apatiju i mračne prognoze.
Naša divna, pitoma i prirodno prebogata zemlja je danas dublje nacionalno podijeljena nego prije 25 godina; danas je manje sekularna nego tada; više je etnonacionalizma i politokratskog separatizma nego uoči disolucije bivše Jugoslavije; a neistina je da BiH postaje sve više unitarna država - ona je to sve manje u proteklih 25 godina, a entiteti su sve jači i državotvorniji.
Zaključujem da je Bosna i Hercegovina danas izložena riziku disolucije kao i prije 25 godina. Ali glavni razlozi više nisu primarno u “velikosrpskom i hrvatskom nacionalizmu”, već u tome što su domaće postratne etnonacionalne oligarhije kompletan postratni entuzijazam "svojih naroda" iskoristile isključivo za jačanje svojih etnija; što u međunarodnom Protektoratu u kojem živimo Protektor ne radi svoj posao; te što su narodi i narodnosti sve pasivniji u kreiranju vlastite sadašnjosti i budućnosti.