Da li je osnovno i srednje obrazovanje u BiH doista besplatno "za sve učenike", zašto učenici nekih škola imaju besplatne udžbenike, a u drugim školama nemaju, zašto se u praksi obrazovni zakoni ne poštuju, ko je kriv za stanje u ovoj sudbinski važnoj oblasti za svaku zemlju?
Članom16. Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini iz 2003. godine propisano je da je “osnovno obrazovanje obvezno za svu djecu i da je besplatno”. Pripisano je takođe da se“besplatno osnovno obrazovanje osigurava svoj djeci u BiH, a dijete, u smislu ovoga Zakona, je svaka osoba do navršene osamnaeste godine života.”
Članom 17. istog Zakona je propisano da je “srednjoškolsko obrazovanje svima dostupno, sukladno postignutom uspjehu u osnovnoj školi, osobnom interesu i sposobnostima”, te da je također “u svim javnim ustanovama besplatno sukladno zakonu.” U Članu 18. se precizno navodi da mjerodavna tijela vlasti ima da poduzimaju “sve neophodne mjere kako bi učenicima, tijekom cjelokupnog razdoblja obveznog obrazovanja, osigurali uvjete za slobodan pristup i sudjelovanje u obrazovanju, naročito u pogledu osiguranja pristupa besplatnim udžbenicima, priručnicima i drugom didaktičkom materijalu. ijekom razdoblja obveznog obrazovanja,
Iako zakonskim odredbama nije preciznije određeno šta je sve u obrazovnom sistemu besplatno, da li to podrazumijeva i sve knjige, školske pribore, prijevoz učenika itd. članom 2 istog Zakona je vrlo precizno propisana općedruštvena "svrha" obrazovanja u Bosni i Hercegovini: “da, kroz optimalni umni, tjelesni, moralni i društveni razvitak pojedinca, sukladno njegovim mogućnostima i sposobnostima, doprinese stvaranju društva utemeljenog na vladavini zakona i poštivanju ljudskih prava, te da doprinese njegovom ekonomskom razvitku koji će osigurati najbolji životni standard za sve građane.”
U Članu 3. se detaljno opisuju opći ciljevi obrazovanja “koji proistječu iz općeprihvaćenih, univerzalnih vrijednosti demokratskog društva, te vlastitih vrijednosnih sustava utemeljenih na posebnostima nacionalnog, povijesnog, kulturnog i vjerskog naslijeđa naroda i nacionalnih manjina koje žive u Bosni i Hercegovini.”
U ovom članu su pobrojani i svi opći ciljevi obrazovanja:
a) omogućavanje pristupa znanju kao temelju za razumijevanje sebe, drugoga i svijeta u kojem se živi;
b) osiguravanje optimalnog razvitka za svaku osobu, uključujući i one s posebnim potrebama, sukladno njihovom uzrastu, mogućnostima i duševnim i tjelesnim sposobnostima;
c) promidžba poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, i priprava svake osobe za život u društvu koje poštuje načela demokracije i vladavine zakona;
d) razvijanje svijesti o pripadnosti državi Bosni i Hercegovini, vlastitoj kulturnoj samosvijesti, jeziku i naslijeđu, na način sukladan civilizacijskim tekovinama, upoznajući i uvažavajući druge i drugačije, poštujući različitosti i njegujući međusobno razumijevanje, trpeljivost i solidarnost među svim ljudima, narodima i zajednicama u Bosni i Hercegovini i svijetu;
e) osiguranje jednakih mogućnosti za obrazovanje i mogućnost izbora na svim razinama obrazovanja, bez obzira na spol, rasu, nacionalnu pripadnost, socijalno i kulturno podrijetlo i status, obiteljski status, vjeroispovijed, duševnotjelesne i druge vlastite osobine;
f) postizanje kvalitetnog obrazovanja za građane;
g) postizanje standarda znanja koji se mogu komparirati na međunarodnoj, odnosno europskoj razini, koji osiguravaju uključivanje i nastavak školovanja u europskom obrazovnom sustavu;
h) poticanje cjeloživotnog učenja;
i) promidžba ekonomskog razvitka;
j) uključivanje u proces europskih integracija.
“Svako dijete ima jednako pravo pristupa i jednake mogućnosti sudjelovanja u odgovarajućem obrazovanju, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi. Jednak pristup i jednake mogućnosti podrazumijevaju osiguranje jednakih uvjeta i prilika za sve, za početak i nastavak daljnjeg obrazovanja. Odgovarajuće obrazovanje podrazumijeva obrazovanje koje, sukladno utvrđenim standardima, osigurava djetetu da na najbolji način razvije svoje urođene i potencijalne umne, tjelesne i moralne sposobnosti, na svim razinama obrazovanja” (Član 4. istog Zakona).
Članom 9. se propisuje da svaka škola mora “unapređivati i štititi vjerske slobode, toleranciju i kulturu dijaloga. Imajući na umu različitost ubjeđenja/vjerovanja u BiH, učenici će pohađati sate vjeronauka samo ako su dati sukladno njihovom ubjeđenju ili ubjeđenjima njihovih roditelja. Škola ne može poduzimati bilo kakve mjere i aktivnosti kojima bi se ograničavala sloboda izražavanja vlastitih i upoznavanja drugih i drugačijih vjerskih uvjerenja. Učenici koji ne žele pohađati vjeronauk neće ni na koji način biti dovedeni u nepovoljnu poziciju u odnosu na druge učenike.”
Član 10. također izričito propisuje da se “nastavnim i drugim aktivnostima u školi ne mogu upotrebljavati ili izlagati didaktički i drugi materijali, niti davati izjave od strane nastavnika i drugog školskog osoblja, koji bi se opravdano mogli smatrati uvredljivim za jezik, kulturu i religiju učenika koji pripadaju bilo kojoj nacionalnoj ili etničkoj skupini ili religiji. U ovlasti je entitetskih, županijskih i obrazovnih vlasti Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine da utemelje organe koji će vršiti nadgledanje u svezi povreda koje mogu nastati u školama, kršenjem načela navedenog u prethodnom stavku. Organi i tijela iz stavka 2. ovoga članka donose obvezujuće odluke i preporuke.“
Tako je, dakle, propisano Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini. Ovaj Zakon je na snazi od 2003. godine, a javno školstvo na ovim prostorima postoji stoljećima.
Bosna i Hercegovina ima i formalne organe vlasti i status međunarodno priznate države članice Ujedinjuenih nacija, Vijeća Evrope, OSCE-a, te status kandidata, pridruženog člana ili posmatrača u desetini drugih međunarodnih organizacija i institucija. Kao takva, obavezna je provoditi međunarodne konvencije, univerzalne pravne tekovine i vlastite zakone. Kao što svi znamo, međutim, stvarnost je u svim sferama svakodnevnog života potpuno drugačija. A obrazovanje je samo najjasniji odraz te stvarnosti u potpuno privatiziranoj državi sa postojećim politokratskim sistemom i etnonacionalnom vlašću kakvu imamo.