Sarajevio, 19.01.2014. – Iako se nakon još jednog neuspjelog pregovaračkog pokušaja „vratio ohrabren“ , šanse evropskog komesara za proširenje Štefana Fülea za ozbiljan i provodiv dogovor sa bh. političkom sedmorkom u predmetu „Sejdić i Finci“. i dalje su minimalne. Čak sve dalje od suštinskog rješenja. Razloga za pesimizam je nekoliko, a među najvažnijima je što ova odluka Evropskog suda za ljudska prava nije rutinskog, već šustinskog karaktera, nije čisto pravne, već ustavno-pravne i političke naravi. Suštinsko provođenje ove Odluke nije moguće bez zadiranja u sami bitak Dejtonskog (privremenog) ustava Bosne i Hercegovine koji bi sa dominantno etnonacionalnog koncepta vladanja, trebalo ustrojiti makar u neki od hibridnih koncepata, jer o suštinskoj vladavini demosa u tronacionalnoj BiH naprosto nije moguće ni sanjati.
Borba prsa u prsa na političkoj sceni Federacije BiH samo na prvi pogled ima lokalni, entitetski karakter. Raspad ionako anahrone crveno-zelene koalicije i stvaranje „reformističko-antikorupcionaškog“ bloka, bez obzira na trenutnu zebnju zbog mogućeg raspada cjelokupnog institucionalnog ustroja na državnom i federalnom nivou, u konačnici bi mogao ishoditi proevropskom iskrenošću i prijeko potrebnim reformama u svim oblastima i na svim nivoima.
Sarajevo, 16.09.2011.-Piljarsko sitničarenje na grame, u politici je neprihvatljivo bez obzira na razloge i bez obzira od koga dolazilo.
Ponašanje nekih političkih aktera u BiH u vezi s IPA bespovratnim sredstvima pomoći Evropske unije od skoro 100 miliona eura i to u vrijeme vrlo ozbiljne ekonomske krize i nezaposlensti, nije samo uvreda za domaće birače koji su prije skoro godinu dana dali svoj glas sadašnjim aketerima vlasti u entitetima i na državnom nivou.
Sarajevo, 16.09.2011.-Piljarsko sitničarenje na grame, u politici je neprihvatljivo bez obzira na razloge i bez obzira od koga dolazilo.
Ponašanje nekih političkih aktera u BiH u vezi s IPA bespovratnim sredstvima pomoći Evropske unije od skoro 100 miliona eura i to u vrijeme vrlo ozbiljne ekonomske krize i nezaposlensti, nije samo uvreda za domaće birače koji su prije skoro godinu dana dali svoj glas sadašnjim aketerima vlasti u entitetima i na državnom nivou.
Bezvizno ili bezvezno putovanje u Evropu?
Od 15. decembra 2010. godine, građani Bosne i Hercegovine konačno imaju djelimičnu slobodu kretanja koja im je neosnovano oduzeta prije 18 godina. Djelimičnu, jer je vizni režim ostao na snazi ne samo za neke članice EU kao što su Irska i Velika Britanija, već i za mnoge druge članice Ujedinjenih nacija među kojima su Sjedinjene Američke Države, Kanada, Australija, Kina, Indija itd. Slobodu kretanja kakvu su građani bivše SFRJ imali prije raspada, građani nekih novonastalih državica-sukcesora, neće imati vjerovatno ni za narednih 50 godina. A možda i nikada jer će globalna zajednica biti i dalje terorizirana, pa će sloboda kretanja biti sve manja, a kontrole putnika pod izgovorom borbe protiv terorizma, sve veće.
Regionalna politika (The European regional policy) je instrument zajedničke solidarnosti i ekonomsko-socijalne kohezije Evropske unije čiji je cilj smanjenje razvojnih razlika među regijama zemalja članica. Regionalna politika je usmjerena na poboljšanje uvjeta života i rada građana najmanje razvijenih dijelova Unije putem finansijske solidarnosti, ali i na smanjenje razlika (kohezija) u razvijenosti i bogatstvu među državama EU.
Brisel/Bruxelles, 09.12.2008.- Eurochambres, udruženje evropskih privrednih komora, objavilo je u utorak rezultate istraživanja o poslovnim očekivanjima poduzetnika iz zemalja članica Evropske unije (EU) i zemalja kandidata (Hrvatska i Turska) za sljedeću godinu. Glavna nota ovog istraživanja je - oprez. "Godina 2008. bila je razdoblje ekonomske nesigurnosti s globalnim ekonomskim usporavanjem i velikim krizama u finansijskom sektoru... a najnovija predviđanja za 2009. odražavaju takvu nesigurnost", navodi se u izvještaju. Istraživanjem koje je provedeno jesenas, obuhvaćeno je više od 70 hiljada kompanija iz 27 članica Europske unije, te Hrvatske i Turske.
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES), Ljubljana, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Hannes Swoboda, član Evropskog parlamenta, član Odbora za vanjsku politiku EP, potpredsjednik političke grupacije socijalista (PSE/PES) in potpredsjednik delegacije Evropskog parlamenta za odnose sa državama jugoistočne Evrope, koji je ujedno i izvjestilac Evropskog parlamenta za Hrvatsku, u svom članku s naslovom "Evropska budućnost Balkana - važna su privredna i socijalna pitanja" obrađuje pozitivne i negativne strane politike EU prema zapadnom Balkana te upozorava na konkurentnost privreda regije i njene socijalne probleme. Njegov članak objavljujemo u cijelosti.
Hannes Swoboda, MEP,
Èlan Evropskog parlamenta (PSE/PES/SPÖ)
Èlan Odbora za vanjsku politiku EP
Izvjestilac EP za Hrvatsku
"EVROPSKA BUDUÆNOST BALKANA - VAŽNA SU PRIVREDNA I SOCIJALNA PITANJA"
EU uvijek je donosila veoma jasne odluke o budućnosti (zapadnog) Balkana. Donijeli su ih tako na Vijeću na vrhu u Solunu 2003.godine kao i Parlament u svojim brojnim rezolucijama i Komisija u svojim saopštenjima. Zbog toga bi trebalo biti sve veoma jasno i samo pitanje vremena.
Ipak mislim, da sve to nije tako jednostavno, kao što se to čini. Na jednoj strani bi možda Evropska unija mogla učiniti više, da bi Balkanu osigurala bolje mogućnosti za evropsku budućnost, na drugoj strani bi države regije morale i moraju učiniti puno više, da se na tu budućnost pripreme. Ne želim tvrditi, da naša politika za jugoistočnu Evropu nije uspješna. Brojne krize smo uspjeli uspješno savladati i možemo biti ponosni na svoje odluke. Ipak još uvijek nemamo cjelovite strategije u pogledu privrednog i socijalnog razvoja te regije. Zbog toga smo neki između nas predlagali, da se ljubljanski proces u vezi regije odvija uporedno sa lisabonskim procesom u okviru sadašnje Evropske unije. Povećati moramo konkurentnost privreda balkanskih država i istovremeno raspravljati o ogromnim socijalnim problemima. Bez jakog privrednog i socijalnog programa nikada nećemo pobijediti nacionalističke tendencije i etničke sporove, koji su se vidljivo manifestovali u balkanskim državama.
Trenutno slovensko predsjedavanje je obećavajuća prilika, da ta država i Evropska unija razviju cjelovitu i dugoročnu strategiju. Nijedna evropska država ne može dozvoliti, da bi čekala, zbog toga mora povećati svoju konkurentnost za »bolja« vremena. Poboljšanja u infrastrukturi, jačanje obrazovnih sistema i ulaganja u istraživanja i razvoj su važna ne samo za privredno razvijene države nego su od ključnog značaja i za balkanske države. Niko ne bi smio gubiti vrijeme i šanse u nastojanjima za poboljšanje svog privrednog i socijalnog blagostanja. Da bi tim državama pomogli, moramo biti još otvoreniji prema njima što možemo postići uvođenjem liberalnijeg viznog režima. Razmjena znanja i ljudi značajno doprinosi razvoju svih naših susjednih država.
Evropa može i mora pomagati, da se donesu odluke, jer je to i u našem interesu. Ipak svoj glavni zadatak moraju obaviti same države i društva. Savladati moraju svoje tradicionalne unutrašnje sporove, etničke razlike i jasne podjele na "mi" i "oni". Osavremeniti moraju svoja veoma zastarjela politička stajališta i sisteme. Ne želim ponavljati slavnih Clintonovih riječi, koje je izrekao u svojoj prvoj izbornoj kampanji: "it's the economy, stupid", ako bi ih nekoliko izmjenio, mogli bi reći: "važni su privreda i socijalna pitanja, a ne etničke razlike". Tu poruku treba ponavljati i uvijek ponavljati. Još uvijek ne negiram značaja kulturnih, etničkih i vjerskih faktora. Èak suprotno, ne smijemo zanemariti tih pitanja, inače bi mogli nevidjeti postojeće napetosti. Ipak cilj "kulturne" politike mora biti usklađen sa različitom pripadnošću i stvoriti međusobno poštivanje. Ne smijemo zaboraviti, da nezaposlenost i siromaštvo produbljuju nacionalističke težnje i govor mržnje, zbog toga moraju ta dva faktora biti glavni cilj naše zajedničke politike.
Uporedno s regionalnim pristupom treba nastaviti individualne pregovore za sporazume o stabilizaciji i pridruživanju te za pristup Evropskoj uniji. Pri tome mora biti jasno, da treba u cijelosti poštivati pristupne kriterije, koje obuhvataju Kopenhagenske kriterije i potpunu saradnju sa Međunarodnim sudom u Haagu. Ukoliko države ispune te kriterije, moraju dobiti mogućnost za pristupanje EU. Tako Hrvatska ima velike mogućnosti za završetak svojih pregovora s EU u 2009.godini. Kao izvjestilac Evropskog parlamenta za tu državu želio bi, da Hrvatska učini sve, da bi pregovore zaključila već krajem 2008.godine. Nažalost, kao što se to često događa prevladujući »nacionalni interesi«, kao što je odluka o Zaštićenoj ekološko ribolovnoj zoni, potisnuli su značaj brzog procesa pregovaranja.
Važno je, da je Hrvatska spremna rješavati sva otvorena pitanja sa susjednim državama. Jednako važno je, da su susjedne države, uključujući i Sloveniju, spremne pomagati pri rješavanju otvorenih pitanja. Arbitraža ili mediacija treće strane najefikasnije su metode rješavanja otvorenih pitanja između susjednih država. Moramo biti svjesni, da bi ulazak Hrvatske u Evropsku uniju između 2011. i 2012.godine, kada Evropski parlament odobri pristupni ugovor i kada se u svim državama članicama provede nacionalni postupak ratifikacije, bio najbolji znak za cijelu balkansku regiju, jer bi to predstavljalo novu i dalju nadu, da se države, koje ispune postavljene kriterije mogu pridružiti Evropskoj uniji.
Ljubljana, 24. april/travanj 2008
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) - Ljubljana
Direktori:Bakhtyar Aljaf i Mr.sc. Zijad Bećirović
Brisel/Bruxelles, 13.06.2008. - Nako prvih zvaničnih podataka o negativnom ishodu referenduma o Lisabonskom reformskom ugovoru, predsjednik Evropske komisije Žoze Mauel Barozo/Jose Manuel Barroso pozvao je na nastavak procesa ratifikacije Ugovora u svih ostalih 18 zemljama članica u kojima ratifikacija nije obavezna referendumom.
Prema službenim podacima, protiv Lisabonskog ugovora glasalo je 53.4 posto irskih birača, a za Ugovor 46.6 posto. Sa ukupno 862,415 negativnih glasova, odbačen je Ugovor koji je trebalo da služi Evropskoj uniji od 495 miliona stanovnika. Do sada najveću unutaraevropsku institucionalnu i političku krizu, izazvala je dakle populacijska manjina od svega 0,00175 posto ukupnog stanovništva Evropske unije.
Jedina pouka irskog nokauta je još jednom potvrđeno pravilo da konačna odluka o ishodu ovakvih i svih drugih glasanja ne zavisi od stvarnog vladajućeg mišljenja, već od onih koji izađu na birališta da bi glasali protiv, a zatim i od onih među ‘tihom većinom' pozitivno opredijeljenih koji iz ličnog komformizma ne izađu na glasanje. Zbog toga se u sjedištu Evropske unije i strahovalo da bi sličan rezultat glasanja kao u Irskoj mogao biti i u drugim zemljama kada bi se o Ugovoru odlučivalo referendumom.
Predsjednik Evropske komisije Žoze Manel Barozo ipak smatra da "ishod irskog referenduma ne treba shvatiti kao glas protiv Evropske unije, jer je potpise na Lisabonski ugovor stavilo svih 27 predsjednika država ili vlada evropskih članica, do sada je 18 nacionalnih parlamenata Ugovor podržalo, u još toliko članica proces ratifikacije bi trebalo obaviti, a samo jedna članica je do sada rekla Ugovoru ‘ne'. To najbolje govori da proces ratifikacije treba nastaviti", izjavio je Barozo na specijalnoj konferenciji za novinare sazvanoj u sjedištu EU odmah nakon objavljivanja rezultata iz Dablina.
Brisel, 23. 04.2008. - "Nekontrolisani porast cijena osnovnih prehrambenih artikala početak je svjetske humanitarne katastrofe", izjavio je evropski komesar za razvoj i humanitarnu pomoć Luj Mišel i objavio da je EU odobrila hitnu pomoć najugroženijima u iznosu od 117, 25 miliona eura. Danas odobreni fond za suzbijanje rasta cijena hrane čini polovinu od ukupnog ovogodišnjeg budžeta za humanitarnu pomoć EU u hrani. U odnosu na prošlu godinu, evropski budžet za ove namjene je udvostručen, ali i dalje zaostaje za Sjedinjenim Američkim Državama koje su i najveći svjetski davalac pomoći u hrani.
Govreći pred Evropskim parlamentom u Strazburu, komesar Mišel je rekao da su milioni ljudi širom svijeta "izloženi riziku gladi, zbog čega se cijenama hrane i traženjem globalnih rješenja treba baviti na globalnom nivou, ali bez odlaganja - već sada kada prijeti dalja eskalacija ovog problema".
Mišel je podsjetio da su od 2000-te godine, dolarske cijene žita povećane tri puta, cijene riže i kukuruza dva puta, a početak 2008. donio je novo povećanje ukupnih cijena hrane od 20 posto, što je izazvalo ili će izazvati brojne nerede u mnogim državama koje su najviše pogođene nekontrolisanim talasom poskupljenja. On je zato pozvao na "zelenu revoluciju" prije svega na afričkom kontinentu, jer je upravo afrička poljoprivreda u ovom trenutku najmanje produktivna, iako raspolaže značajnim potencijalom za razvoj prehrambene industrije.