Migracije: globalna revolucija koja ugrožava Evropu i satire Balkan

Nakon migrantske krize iz 2015. godine kada je 1,83 milionamigranata prošlo kroz ulazne granice Evropske unije, naivni optimisti su vjerovali da evropske političke elite nemaju pravo i ne smiju po drugi put u pet godina biti iznenađene masovnim pokretima stanovništva iz kriznih područja.

Pet godina je prespavano, pravi odgovori na migrantsku krizu su izostali i Evropska unija je stigla do crvene linije. Uspavane političke elite u Briselu nisu probudila ni sve dramatičnija geopolitička prestrojavanja pred njihovim vratima, ni rusko-turske trzavice oko ishoda ratova u Siriji i Libiji, niti pritajena američka predizborna pasivnost. Sve ovo, i još mnogo toga, najavljivalo je zastrašujući talas ilegalnih migranata već sa prvim vjesnicima proljeća.

EU se suočava s mnogo težim izazovima nego što je iznuđeno fizičko zaustavljanje ilegalnih migranata na njenim ulaznim granicama (EPA)

Emmanuel Macron – dežurni redar u svijetu globalnog nereda

Prošla je godina od „velikog govora“ francuskog predsjednika Emmanuela Macrona kojim je u januaru 2019. pozvao Evropu „na buđenje i više samopouzdanja u odnosima sa suparničkim svjetskim silama“. Bio je to najotresitiji njegov postizborni govor nakon onoga održanog na pariškoj Sorboni u septembru 2017.  godine kada je obnarodovao svoje nepokolebljive planove o „temeljitoj reformi Evropske unije“.Macron je bez ustezanja ustvrdio da je Brexit dio onog istog populističkog fenomena koji je i Trumpa doveo na vlast (EPA)

Brexit: Zbogom, sretno ili doviđenja?

Da li će se Britanci 31. januara u ponoć po srednjoevropskom vremenu oslobodili 'okova' Evropske unije, ili tek ulaze u prave probleme nakon Brexita? Kakvi će biti odnosi Ujedinjenog Kraljevstva i Unije nakon prijelaznog razdoblja od 11 preostalih mjeseci ove godine? Hoće li i do kada Sjeverna Irska izdržati „unijatsko srodstvo“ sa Velikom Britanijom? Da li će Škotska koja nije glasala za Brexit održati riječ o povratku u Uniju? Dokle bi sve mogla dostići „renesansa anglo-američkog saveza“ i šta bi sve to moglo značiti po mir i stabilnost Centralne, Istočne i Balkanske Evrope? Da li su Poljska, Danska i Italija sljedeće koje "vole Evropu, a mrze EU" kako je to u Evropskom parlamentu prognozirao lider britanskog eurofobnog pokreta Nigel Farage?

Ovo je samo manji broj trenutno aktuelnih pitanja na koje niko za sada ne zna pouzdane odgovore i koja britanskom izlasku iz EU upravo i daju historijsku konotativnost, obilježja planetarnog značaja i objektivnu nepredvidljivost.Zbogom, sretno ili doviđenja Britanijo – odgovorit će nam vrijeme koje dolazi već sa 1. februarom (Foto: EPA)

Ko (ni)je za NATO?

Dan nakon formiranja Vijeća ministara, danas, 24. decembra 2019. godine, u glavnom sjedištu NATO-a u Briselu službeno je predat famozni "Program reformi Bosne i Hercegovione". Uskoro će se znati da li je taj dokument vjerodostojna zamjena za "Godišnji akcioni plan" (en. ANP) koji je početkom decembra prošle godine zatražen od Bosne i Hercegovine kako bi proces prilagodbi NATO standardima mogao biti nastavljen.

Tim povodom podsjećam na tekst koji sam napisa prije šest i po mjeseci, 16. juna i koji je objavljen ovdje: http://balkans.aljazeera.net/vijesti/ko-nije-za-nato

KO (NI)JE ZA NATO?

Usvajanje MAP-a kao ni godišnji nacionalni plan reformi ni za jednu zemlju pa tako ni za BiH ne podrazumijeva automatizaciju ulaska u NATO.

Obruč se steže! Amerikanci, Britanci, Nijemci, Turci, neke od skandinavskih zemalja, a najodlučnije Bijela kuća odučili su da „bez ucjene i zavrtanja ruku bilo kome, već razumom i argumentima“ okončaju agoniju i jeftinu populističku igranku oko uspostave izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini.

Kako? Kompromisnim dogovorom oko natovog godišnjeg Nacionalnog akcionog plana sveobuhvatnih reformi (NAP)!

Prvi među Bošnjacima, Bakir Izetbegović, je izgleda konačno svjestan da svojim ucjenama o izboru izvršnih vlasti u zemlji ne čini dobro za državu, silne reforme, blokirano pravosuđe, njen evropski put.

Tursku neće, a BiH ovakva ne može u EU

Ono što su znali svi osim bh. političara i državnog rukovodstva da će se desiti, obistinilo se: ministri vanjskih i evropskih poslova na posljednjem ovogodišnjem zasjedanju sredinom sedmice nisu imali razloga ni da razmatraju zahtjev Bosne i Hercegovine o kandidatskom statusu, podnesenom 15. februara 2016. godine. Zaključci o Bosni i Hercegovini usvojeni su bez diskusije, što dodatno zatamnjuje sivu trasu Bosne i Hercegovine na evropskom putu ma koliko se EU i najnovijim porukama trudila da ohrabri domaće vlasti i građane da se probude.

Početak nove Evrope?

S mjesec dana zakašnjenja, nova Evropska komisija s prvom ženom na svom čelu od osnivanja Evropske unije, u srijedu tačno u podne isposlovala je ubjedljivu većinu glasova evropskih parlamentaraca. Od 707 poslanika 461. ih je glasalo za, 157 protiv, a 89 je bilo suzdržano.

Takav ishod glasanja za "ambicioznu, proevropski motiviranu i hrabru Komisiju“, kako su je opisali nova predsjednica Ursula von der Leyen (Njemačka) i većina evropskih zastupnika, mogao se naslutiti već nakon prvih uvodnih rečenica kojima je započelo uobičajeno predstavljanje Kolegija od 27 odabranih povjerenika u kojem će, zbog britanskog 'hoću-neću' u vezi s Brexitom, jedna stolica ostati upražnjena sve do konačne odluke o odlasku ili sve šire priželjkivanog ostanka Ujedinjenog Kraljevstva u Uniji.

'Makronizacija' EU: I vuci siti, i ovce na broju

Vijeće Evropske unije za opće poslove (GAC), koje čine ministri vanjskih i evropskih poslova ili njihovi opunomoćnici, obavilo je ove sedmice očekivanu raspravu o procesu stabilizacije i pridruživanja te posljedicama oktobarske odluke evropskih lidera o ponovnom odgađanju pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom. Izraženo je "razumijevanje za potrebom preispitivanja efikasnosti dosadašnje metodologije pregovora o pristupanju Evropskoj uniji", a podržana je i ideja o "efikasnijem ažuriranju procesa reformi u zemljama kandidatkinjama za članstvo u Uniji".

Evropska samica za francuskog predsjednika

Prenagljene ambicije francuskog predsjednika Emmanuela Macrona u čeznutljivom pohodu ka poziciji prvog među liderima Evrope, dovele su ga do samodiskvalifikacije unutar same Evropske unije. U takvu se nevolju zaglibio očekivano, a na dno je pao ovih dana ostajući usamljen u opstrukciji jedne od najsvetijih evropskih politika - politike proširenja.

Iako je na predsjedničkim izborima u maju 2017. godine biračima obećao “više Evrope sa više sigurnosti”, a u posljednje vrijeme i signalizirao da je protiv pregovora s novim budućim članicama prije unutarnjih reformi EU, niko nije pretpostavljao da se pod “više Evrope” podrazumijevala i apstinencija od pristupnih pregovora s potencijalnim članicama koje su ispunile sve tehničke uslove postavljene iz Brisela.

Dodatnu ljutnju Evropske komisije, Vijeća i većine šefova država ili vlada izazvala je sumnja u Macronove dobre namjere prema suštinskom doprinosu samopoštovanju i unutarevropskom i međunarodnom kredibilitetu same Unije, imajući u vidu da su odlaganjem odluke o početku pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom, sve najvažnije institucije EU pogazile vlastite zaključke, obećanja i odluke, uključujući i Evropsko vijeće u kojem je francuski predsjednik vrlo aktivni sudionik.