Višemjesečni građanski protesti u Srbiji (koji ni po čemu nisu samo studentski) koji su započeli u novembru 2024. nakon pada nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu (1. novembra 2024.) zaslužuju sveobuhvatnu politološku, sociološku, pravnu, filozofsku, političku, etičku i svaku drugu analizu.
Po svojoj masovnosti, formi, koordinaciji, strukturi sudionika, porukama, zahtjevima, metodologiji djelovanja, upornosti i istrajnosti, i po svemu ostalome uključujući i navodnu organizaciono-logističku pozadinu iz koje je, po ocjeni srbijanskog režima, financijski i ideološki "pumpana neuspjela obojena revolucija" - srbijanski protesti su (ili bi to trebali biti) inspirativna priča čak i za njihove najljuće protivnike kojima, realno, i nije ostavljena nikakva druga mogućnost osim da se promijene. Da promijene sebe, svoje saradnike, svoje naradive, svoje metodologije rada, ali i da svoje rezultate i pogreške učine vidljivima cjelokupnoj srpskoj javnosti.
Na (za sada) finalnom mega-mitingu održanom 15. marta u Beogradu koji se uoči zborovanja ocjenjivao visoko rizičnim, po ocjeni vlade i predsjednika Aleksandra Vučića bilo je 75-80 hiljada sudionika. Po ocjeni policije 107.000, po ocjenama nezavisnih analitičara i stranih diplomata 250-350.000, a po aktivistima na društvenim mrežama i službenim postovima "blokadera" na Instagramu, bilo ih je "najmanje 800 hiljada do milion".
I sama tolika kontradiktornost u vezi s masovnošću, ali i po pitanju njegovog karaktera, sigurnosnog rizika, učinka i konačnih posljedica ovaj neosporno važan i veliki politički događaj za Srbiju, a indirektno i za cijelu regiju, zaslužuje nepristrasnu, višeslojnu, multidisciplinarnu analizu. U taj pokušaj ću se uskoro pokušati i sam uključiti svojim skromnim doprinosom iz sfere komunikologije i sociologije što mi je struka. Do tada mojim uvažnim čitateljima 'repetiram' svoj djelimice dopunjeni tekst od 2. januara 2019. godine koji sam za Al Jazeera Balkans (AJB) napisao u povodu francuskog tehno-pokreta "Žuti prsluci" koji je kulminirao tokom te, a nastavio se u valovima i u nekoliko narednih godina. Ugodno čitanje!
...Malo je kome iz svijeta visoke politike završnica te 2018. godine bila toliko loša, neočekivana i nepredvidljiva kao francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu.
U trenutku kada su sve karte za preuzimanje liderske pozicije u Evropi bile u njegovim rukama „Žuti prsluci“ (fr. Gilets jaunes) su za nekoliko subotnjih prosvjeda ulicama Pariza i drugih većih francuskih gradova izbacili na površinu godinama prikrivane socijalne, ekonomske, mirovinske, obrazovne i druge društvene probleme i nepravde Macronove zamišljene „superdržave“.(Ilustracija ispod: EPA).
