'Pijanac' se napokon digao! Noge mu još klecaju, ali je progledao! I shvatio da se u jarak survao vlastitim porocima.
Dakle, iako se oduvijek znalo da geopolitika ne trpi pospanost i vazalsku inertnost, Evropska unija (EU) kao geopolitički patuljak od svog nastanka, jedva se tek ovih dana uspjela probuditi iz dvadesetgodišnjeg dubokog sna, i isto toliko duge opijenosti liberalnodemokratskim vrijednostima i „civilizacijskim stečevinama“.
Otrijeznio ju je tek zaleđeni Grenland, mada je prije toga bilo nebrojivo mnogo drugih otreznjujućih prizora diljem svijeta koji nestaje pred očima svakog ko je takve prizore želio vidjeti: od rušenja Berlinskog zida, raspada Sovjetskog Saveza, raspada Jugoslavije, preko brutalnog uništavanja Iraka (zapadni saveznici predvođeni SAD-om i Britanijom tada članicom EU), Arapskog proljeća u cilju zatiranja civilizacijskih korijena u Egiptu, Siriji, Libiji (sve tzv. obojene revolucije u režiji zapadnih saveznika koji su kasnije i direktnim angažiranjem NATO-a rascjepkali sve te zemlje u vlastite interesne, naftne, sfere). Zatim su uslijedili ruska agresija na Ukrajinu, izraelsko-američki genocid u Pojasu Gaze, bezprizorna demonstracija hegemonskog 'vrijednosnog koda' nad Venecuelom... To su samo neki od događaja od kraja 1980-tih do početka 2026. godine, u kojima je i Evropska unija (aktivno ili zapanjujućim nečinjenjem) itekako sudjelovala.
Foto: REUTERS/Pavlo Palamarchuk/ Guliver Images
Šok za šokom
Od početka ove godine tektonske ploče moći počele su se pomicati mnogo brže nego što je birokratija u Bruxellesu u stanju ispisivati priopćenja, zapisnike i direktive. Geoekonomski realizam i evropski „zeleni snovi“ počeli su se sudarati brzinom svjetlosti, a korelacija između rasta cijene energenata i uspona radikalne desnice u ključnim članicama Unije, primjerice, toliko je postala vidljiva da se u ekspertnim krugovima mastodonske administracije u briselskoj palači Barlaymont počelo sumnjati da najviša izvršna vlast Unije, doista, nije u stanju prepoznati ni širinu ni dubinu tektonskih pomjeranja na globalnoj šahovskoj ploči.
Šok kojeg su evropski lideri doživjeli u Davosu tokom 55. svjetskog ekonomskog foruma „o budućnosti svijeta“ (21- do 23. januara), nije izazvao govor američkog predsjednika Donalda Trumpa sam po sebi, jer se i od ranije moglo znati (ko je to želio) da on prema saveznicima iz Evrope ne samo da nema simpatije, već ni savezničke milosti. Moglo se znati i za njegovo blagonaklono stajalište da „Europa nije ono što je nekad bila“ i da odavno već „ne ide u dobrom smjeru“!
Ako evropski lideri i čelnici evropskih institucija do ovogodišnjeg Davosa ipak nisu znali šta će biti prioriteti Trumpove administracije u njegovom drugom mandatu, mogli su se podsjetiti Minhenske sigurnosne konferencije iz februara 2025. godine kada ih je Trumpov potpredsjednik JD Vance prvi „šokirao“ izjavom da „najveća prijetnja Evropi nisu Rusi ili Kinezi, već joj prijetnja dolazi iznutra kroz gubitak temeljnih europskih vrijednosti i otuđenost elita od naroda“. Poručio im je tada također da se evropska demokratija ne smije bojati glasa građana čak i kada taj glas zahtijeva iznenađujuće promjene“. Optužio je zapadnoevropske vlade da „guše slobodu govora kako bi ušutkali neistomišljenike i alternativne političke poglede na geopolitičku stvarnost“. Prozvao ih je zbog neuspjeha u kontroli granica i migracijskih tokova“, te uputio ih na „više sigurnosne suverenosti putem preuzmanja veće odgovornosti za sigurnosno jačanje svojih članica“. Govorio im je dakle o svijetu potpuno novog vrijednosnog realizma!
Iako su mnogi nezavisni analitičari i rijetki istočnoevropski lideri takav američki narativ o Evropi i EU već tada ocijenili objektivnim i dobronamjernim pozivima za odbacivanje „rituala života u laži“, u većini zapadnoevropskih prijestolnica Vanceove ocjene su doživljene kao „izuzetno konfrontirajuće“, izazivajući sukladno tome i vrlo oštre reakcije iz Bruxellesa, Berlina, Pariza... Nitko od evropskih lidera osim mađarskog premijera Viktora Orbana i slovačkog Roberta Fica tada nije shvaćao da je ovaj Vanceov govor bio zapravo zvono na uzbunu zbog očiglednog, svjesnog i nepovratnog američkog raskida transatlantskih odnosa kakvi su bili od 1945. godine. Bio je to ključni trenutak za konačno buđenje Evrope iz duboke, i preduge, geoekonomske i geopolitičke hibernacije. Bio jeste, ali ni tada nije iskorišten.
Od Minhena do Davosa
Zbog očigledno nesposobnih evropskih lidera; zbog gospodarskog pada Unije; migracijske politike koja je Evropu preobratila u globalni izbjeglički kamp; i zbog još mnogo toga o čemu će biti riječi u završnici teksta, Evropa je, kako je Donald Trump ovih dana rekao u Davosu, „postala dio svijeta koji se urušava pred našim očima“, a njegova Amerika je ta koja je „ponovo postala ekonomsko čudu...i jedini pouzdani motor svjetske ekonomije...“ (?).
Svoju malicioznu i prepoznatljivo ponižavajuću retoriku o EU i njenom „lidershipu“ (vodstvu), Trump je ubrzo u Davosu potvrdio i djelom odbivši tradicionalne bilateralne susrete s ključnim evropskim liderima uključujući predsjednicu Komisije, Ursulu von der Leyen.
Istine radi, i neki od njih su prije Davosa zauzeli kritičku distancu prema američkom predsjedniku zbog doista neumjesnih uvreda na njihov račun. Neki su (Macron i Merz) odbili poziv za pridruživanje krajnje kontroverznom Trumpovom Odboru (milijardera) za mir. A neki su (Macron i UvdL) napustili Davos prije Trumpovog dolaska u Švicarsku. Logično je što to oštrom Trumpovom oku nije promaklo pa je tokom obraćanja sudionicima WEF-a sarkastično primijetio da „neki radije gledaju svoje propadanje kroz prozor, nego da sjede za stolom gdje se piše budućnost svijeta“.
Očekivano, privilegiju da oči u oči razgovara s Trumpom u Davosu među rijetkima je imao i generalni tajnik NATO-a, njegov europski „posinak“ i „šaptač“, Mark Rutte, s kojim je, kako su obje strane kasnije potvrdile, razgovarao isključivo o Grenlandu. Nakon sastanka na kojem je dogovoren „okvir budućeg sporazuma“ o ovom arktičkom „komadu leda“, američki lider je rekao da će to biti „izvrstan sporazum za SAD i sve članice Saveza“ jer navodno uključuje saradnju na svim poljima – od izgradnje proturaketne „zlatne kupole“ do eksploatacije kritičnih minerala. Ostao je i dalje pri hegemonističkom stavu da „Grenland mora biti Američki“ (kako navodno ne bi bio ruski i kineski?), ali i da na svom putu do cilja na Arktiku „Amerika neće koristiti vojnu silu“.
Osim odustajanja od vojne sile, Trump je tokom razgovora s Rutteom odustao i od ranijih prijetnji uvođenjem dodatnih carina (koje su sada 15%) na sve robe iz osam zapadnoevropskih zemalja koje su se usprotivile njegovim osvajačkim planovima prema Grenladnu. Povlačenjem „ručne kočnice“ s carinama, šok u Bruxellesu međutim nije izliječen.
Evropski „Rubikon“ je prijeđen, povratka nema!
Direktno iz Davosa evropski lideri (koji nisu bili otišli ranije) odjurili su na briselski „Trg Roberta Schumana“, a na proputovanju od Švicarske do Belgije, predsjednica Komisije, Ursulka von der Leyen, nakratko se zaustavila u francuskom Strasbourgu gdje je Evropski parlament (EP) tijesnom većinom u srijedu suspendirao proces ratifikacije njenog ljetošnjeg trgovinskog sporazuma s Donaldom Trumpom potpisanog 27. jula na njegovom škotskom golf-imanju. Dan ranije EP je posumnjao i u tek potpisani trgovinski sporazum s južnoameričkim članicama Mercosur-a, te ga je predao Evropskom sudu na ocjenu njegove pravne utemeljenosti.
Zbog svega po malo, vanredno petosatno okupljanje evropskih čelnika u Bruxellesu u četvrtak proteklo je smušeno, tiho, gotovo konspirativno, u šoku i nevjerici za većinu prisutnih, a u slavodobitničkom tonu za one davno otriježnjene čelnike koji su na buđenje pozivali uzaludno još od prvih dana prvog mandata aktuelne predsjednice Evropske komisije.
Bez velikih odluka i dramatičnih konfrontiranja, vanredni samit evropskih čelnika završen je jedinstvenim zaključkom da je evropski „Rubikon“ napokon prijeđen! S emocijama prema poretku uspostavljenom nakon 2. svjetskog rata je završeno! Evropska unija će morati prekonoći odrasti, i bez osvrtanja na staro, morati naučiti djelovati realpolitički i samostalno - svjesna da se postojeća transatlantska hegemonija topi, a da prava bitka za utvrđivanje granica utjecaja tek počinje!
No, može li se sa sigurnošću podviknuti: „Alea iacta est“- kocka je bačena? Da li su zapadnoevropski lideri uistinu svjesni da je Cezarova rijeka Rubikon prijeđena onda kada je učinjen korak s kojeg se nemoguće vratiti nazad bez suočavanja s dramatičnim posljedicama.?
Za neke možda i preslobodno, ovdje ću ponovo ustvrditi: ako zapadnoevropski čelnici, ili većina njih, i dalje bude vjerovala u stoljetne anglosaksonske neistine po kojima su najveća prijetnja po Evropu kroz povijest bili Carska Rusija, Ruska Sovjetska Republika, Ruska Socijalistička Federativna Sovjetska Republika- RSFSR, Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika-SSSR, sve do sadašnje Ruske Federacije (RF) na čelu s „ozloglašenim“ predsjednikom Vladimirom Putinom danas – u tom slučaju „kocka je bačena“ u provaliju i od sudbonosnog zaokreta neće biti ništa. Tek kada evropski lideri budu shvatili da su neprijetelji Evropske unije imperijalni interesi i opijenost globalističkom pohlepom - tada postoje šanse za geoekonomski oporavak Unije i njenu geopolitičku autonomiju u već nastajućoj budućnosti.
„Duh dijaloga“ ili „duh vampira“?
Osim petstoljetnih anglosaksonskih neistina o „zapadnim vrijednostima“ kao mjeri svega postojećeg, veoma je važno da evropski čelnici prestanu lagati i sami sebe.
Primjerice: Svjetski ekonomski forum u Davosu, od kada ga je u januaru 1971. godine utemeljio njemačko-švicarski inženjer, ekonomist i višestruki doktor nauka Klaus Schwab kao „Europski menadžerski forum“ - održava se na tlu Evrope. Također, od osnivanja, kada mu je ideja bila promoviranje američkih tehnika upravljanja u evropskim kompanijama i pomicanje saradnje između biznisa, vlada i civilnog društva, pa sve do ove 55. sesije WEF-a - uvijek su u Davosu bile dominantne američke „naočari“ kroz koje se gledalo na budućnost Evrope i svijeta. Evropa je oduvijek, dakle, umjesto u pričaonici, bila u slušaonici. Pedeset i pet godina je poslušnički klimala glavom, aplaudirala drugima i gurala se ispred objektiva radi uspomene na bajkovita vremena.
U prilog prethodnoj tvrdnji pogledajte, molim vas, tek naslov ovogodišnjeg WEF-a: „Duh dijaloga“ (eng. A Spirit of Dialogue)!?
U elaboraciji tog naslova fokus je „na otvorenosti i saradnji kao ključnim alatima za rješavanje globalnih izazova u vremenima duboke neizvjesnosti, geopolitičkih napetosti i tehnološkog dinamizma...“Glavne tačke Foruma su bile „saradnja u podijeljenom svijetu; strategije za ekonomsku otpornost i rast usred poremećaja na globalnom tržištu; ulaganje u ljude i razvoj profesionalnih vještina prilagođenih digitalnoj transformaciji; odgovorna primjena inovacija s posebanim fokusom na etički razvoj umjetne inteligencije (AI), kvantnog računalstva i biotehnologije; izgradnja blagostanja unutar planetarnih granica kroz održivost, zeleni rast i borbu protiv klimatskih promjena...“
Zar su mogle biti teme poželjnije i bolje sročene u vremenu geoekonomskog realizma u kojem živimo?
No, toliko važna i toliko zvučno najavljena tematska područja - dnevnopolitička stvarnost, geoekonomija protekcionizma i geopolitika gladnih „tigrova“ pretvorili su u farsično ismijavanje budućnosti. O tim životno-bitnim temama za globalni svijet, evropskoj i svjetskoj javnosti nije preneseno gotovo ništa. Te životno-bitne teme ni svjetskim liderima ni globalnim medijima se nisu učinile značajnijim u odnosu na zaoštrenu retoriku o Grenlandu i ponovnu vrlo oštru američku kritiku na račun tradicionalnih saveznika.
Iz iluzionizma u geopolitički realizam
Svjesna (napokon) iluzionističkih snova o liberalnodemokratskoj globalistističkoj doktrini kao jedinici mjere za cijelo čovječanstvo, predsjednica Evropske komisije, Ursula von der Leyen, (s kojom se američki predsjednik u Davosu također nije želio susresti) i sama je zaključila da se „historija počinje pisati drugačijim jezikom od dosadašnjeg“. Te da je ne ispisuju samo tradicionalni globalni igrači Zapada.
„S emocijama (čitaj prema tradicionalno najjačem atlantskom savezniku!?) je završeno! Naš put mora voditi ka Evropi neovisnosti, garantirane sigurnosti i ekonomske suverenosti“, rekla je UvdL za govornicom u Davosu.
Govoreći o najavljenim pa povučenim dodatnim američkim carinama za pojedine članice Unije, rekla je da će, ostane li Trumpova administracija pri takvom stavu, europski odgovor biti „brz, odlučan i proporcionalan“.
„Era nevinosti“ je, dakle, verbalno završena. Bilo je to razdoblje u kojem je EU desetljećima svoj prosperitet temeljila na jeftinim ruskim energentima, kinesko-američkom tržištu i američkom sigurnosnom kišobranu. Svi ti stupovi su se odjednom srušili. I ne samo to. Pred očima UvdL i evropslkih lidera je i duboki rascjep između homo-brusseliensisa (birokrata koji operira u terminima dekarboinizacije Evrope od 2030. do 2050.) i običnog evropskog građanina koji brine o galopirajućem dolasku robota na njegovo radno mjesto, kojeg brine cijena stana koja vrtoglavo raste, ili cijena energenata koju gotovo dvije trećine Evropljana ne mogu plaćati bez subvencije.
Generalni remont evropskog unijskog eksperimenta je postao neodložan! Što „kraj jedne ugodne fikcije“ (citat: kanadski premijer Mark Carney u Davosu) bude brži, toliko su šanse veće za nekadašnji renesansni geoekonomski projekt. Koji jeste uspio u standardizaciji zakrivljenosti krastavaca, ali je zakazao u dugo najavljivanom izlasku iz digitalnog feudalizma i stvaranju zajedničkog evropskog identiteta koji bi mogao izdržati ozbiljne geopolitičke i geoekonomske zemljotrese.
U svijetu koji nastaje, poštovani će biti samo oni koji imaju kapacitet realpolitičkog racionalizma. Jer u transakcijskom geopolitičkom realizmu Trumpove Amerike, tapšanje po ramenu se ne može unovčiti dosadašnjom snishodljivošću i podilaženjem.