U kraćem intervjuu za sarajevski dnevnik Avaz kolega Alen Bajrović me je, uz ostalo, upitao da li bi se moglo dogoditi da Rusija nakon Ukrajine napadne Bosnu u Hercegovinu u cilju destabilizacije Balkana. Na ovo i još nekoliko pitanja, odgovori su u nastavku.
***
Izvor: Gettyimages
Avaz: Kolega Smajiću, kavo je trenutno raspoloženje zvaničnog Brisela u vezi s eventualnim otvaranjem pregovora sa BiH, jer se takva odluka se priželjkuje krajem marta?
Smajić: Za institucije Evropske unije, posebno za Komisiju i njenu upravu za vanjske poslove 21. mart je veoma blizu. Tada će evropski lideri odlučivati o otvaranju pregovora s našom zemljom. U navedenim institucijama niti u Sekretarijatu Vijeća, nema za obično oko nikakve vidljive nervoze zbog vremenskog škripca u kojem se BiH sada nalazi. Ne znam kako je unutar evropskih kabineta. Ali pouzdano znam da ne pamtim da je ikada u EU postojala toliko otvorena želja i volja da se na našem terenu ta četiri famozna preostala uslova ispune.
Iako su zvaničnom briselskom narativu, koliko znam, nepoznate riječi „molim vas“, pogoto kada je riječ o prihvatanju standarda i pravila EU, ovoga mi puta izgleda kao da su ove dvije kurtoazne riječi svakodnevno u mislima briselskih zvaničnika čekajući da budu napokon dekodirane i u našim ušima. I ne samo dekodirane, nego na njih i uzvraćeno s druge dvije riječi „ispunićemo uslove“. Umjereni sam optimista u tom pogledu..
Avaz: Ovoga puta uslovi su značajno reducirani, svedeni su na usvajanje tri zakona i saradnju sa Frontexom. Može li se dogoditi da nam EU i ovoga puta progleda kroz prste kako bi pregovori konačno bili otvoreni?
Smajić: U pravu ste, uslovi za otvaranje pregovora su ovoga puta doista minimalistički. Od dužnosnika u Sarajevu se nikada nije očekivalo manje. Svega četiri uslova, tri zakona i saradnja sa evropskom graničnom policijojm, Fontexom. Gledajući pragmatično, ni jedan od tri uslovljena državna zakona ne bi trebalo da bude pretežak izazov ni za jednu političku opciju u BiH, ni za jedan etnos, niti za Parlamentarnu skupštinu BiH u kojoj se svi ovi zakoni moraju izbrusiti i konačno verificirati.
Kada je, na primjer, riječ o zakonu za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma ponovit ću ono što sam nedavno rekao za neke druge medije: zašto bi, i kome bi, mogla smetati legislativa koja je nužna svakoj uređenoj državi. Protiv odredaba ovog ili sličnog zakona, zdravorazumski gledano, mogu biti samo teroristi i oni koji ih podržavaju. Kome je, i šta je nesistemsko u zakonu o sprječavanju sukoba interesa? Protivnici aktuelnog prijedloga, ili slične verzije tog zakona, po logici zdravog razuma, mogu biti samo oni koji su skloni krivdi i manipulacijama. Najsporniji jeste prijedlog zakona o sudovima jer je višestruko kompleksan. Od sva tri očekivana zakonodavna ključa za otvaranje pregovora s Evropskom unijom, jedino se ovaj legislativni paket eksplicitno utemeljuje na postojećem Ustavu. Ali kada ima volje, ima i načina da se do cilja dođe. Želim vjerovati da će sva tražena zakonska rješenja biti usvojena. Vjerujem također da će saradnja naših institucija sa Evropskom graničnom policijom, što je četvrti uslov za otvaranje pregovora, biti shvaćena i prihvaćena kao naša korist a ne šteta, kao ruka saradnje između EU i BiH, uz ostalo, i u suzbijanju ilegalnih migracija na našim granicama. Želim isto tako vjerovati da ovoga puta neće biti gledanja kroz prste. Ne zbog toga što to zvanični Brisel u martu ne bi htio učiniti, već što za to neće biti potrebe.
Avaz: Predsjednik Rusije Vladimir Putin je u nedavnom intervjuju namijenjenom prvenstveno zapadnim ušima, ponovo naglasio odnose Rusije prema Srbiji i veze ruskog sa srpskim narodom. Mogu li te specijalne veze biti iskorištene za destabilizaciju Balkana i Bosne i Hercegovine?
Smajić: Nije nepoznato da veze Rusije sa Srbijom i sa građanima pravoslavne vjere u našoj zemlji imaju historijske, ne samo religijske, korijene. Dnevnopolitičko čeprkanje samo po nekakvim sumnjivim i zavjereničkim aspektima rusko-srpske bliskosti ne samo da nije civilizacijski pristup multipolarizmu u nastajanju, nego nije ni činjenično dokazivo. Dokle bismo svi mi zajedno u BiH došli ako bismo s istom sumnjičavošču mjerili historijsku povezanost i bliskost našeg muslimanskog naroda s Turcima? Ili nacionalnu, vjersku, kulturološku, ili emocionalnu bliskost be-ha katolika s katolicima u Hrvatskoj, Rimu, Poljskoj, bilo gdje? Nebitno je moje osobno stajalište da su Srbi iz Kragujevca genetski, mentalno i kulturološki bliskiji Bošnjacima u Zenici, nego sibirski Rusi Srbima u Šumadiji. Isto vrijedi i za druge narode u BiH. Svi bismo se u našoj zemlji trebali zapitati zašto toliko uopšte čeznemo za Evropskom unijom ako nismo u stanju prihvatiti, podržati, poštovati...svoje najbliskije narode, prve komšije i susjede? Zato što su iz drugog entiteta, druge nacionalnosti, druge vjere? Ako nismo u stanju iz najdubljih ćelija svoje nutrine izbaciti takvu destrukciju, mi istinski nismo nizakave integracije. Šveđani, Danci, Francuzi, Belgijanci ili bilo ko drugi u 27 sadašnjih članica Unije nemaju se namjeru prilagođavati nama kada postanemo dio te velike porodice. Ne, neće, kao što ni mi nećemo, niti ćemo imati potrebe da se prilagođavamo njihovim običajima, navikama, mentalitetima...
Želim dakle naglasiti da je međusobno poštovanje, saradnja, solidarnost i uvažavanje tuđih identiteta i različitosti ključ svake mirne i prosperitetne koegzistenije. Na ovim principima je i Evropska unija nastala. Poznato je međutim da su u posljednjoj deceniji, a naročito tokom rata u Ukrajini, neki od navedenih osnivačkih temelja EU ozbiljno uzdrmani. Čak je veliko pitanje kakva će EU biti sutra. Ono što se sada vidi na geopoličkom obzorju jeste da će reafirmacija nacionalnog, vjerskog, kulturnog i svakog drugog identiteta – od identiteta naroda i država do identiteta pojedinca, biti ključno pitanje ovog stoljeća. To međutim ne znači kraj koegzistencije, već upravo suprotno, koegzistencija.na mnogo većem nivou poštovanja i uvažavanja različitosti, nego što je to slučaj zadnjih decenija.
Avaz: Vjerujete, dakle, da Rusija nema namjeru destabilizirati Bosnu i Hercegovinu?
Smajić: Ako prisustvo ruskih intersa na Balkanu gledate okom realiste, moglo bi se zaključiti da Vladimir Putin nema namjeru okupirati Bosnu niti poticati nestabilnosti na Balkanu jer će se uz ostalo morati pozabaviti očuvanjem cjelovitosti i identiteta Rusije. Ako se na Rusiju gleda okom rusofoba, kao što to čini Evropska unija sada, što je na žalost sve prisutnije i u BiH, onda je Rusija neprijatelj Bosne i Hercegovine onoliko koliko je i „najveća opasnost po Evropsku uniju“.
Međutim drugo je pitanje da li bi Rusija podržala eventualnu disoluciju Republike Srpske kao rezltat unutrašnjih konfrontacija i da li bi u tom slučaju pomogla održavanju neke vrste zamrznutog konflikta kao u slučaju dva Kipra ili dvije Irske. U to nema sumnje, podržala bi. Upravo zbog toga i naglašavam da antagonizmi ne bi više smjeli biti ni dana dominantna formula za Bosnu i Hercegovinu. Samo kompromisi, međusobno uvažavanje različitosti i interesa drugih, te zajedničko iznalaženje modusa koji su prihvatljivi za sve narode i građane u našoj zemlji, jedina su garancija opstanka Bosne i Hercegovine.
Modificirana verzija intervjua objavljena je ovdje: