Cjelovita analiza ovog, ni historijskog, ni spektakularnog, ni epohalnog ali svakako izuzetno važnog i eksluzivnog intervjua, zahtijevala bi više prostora i obuhvatniji pristup svemu što je u 126 minuta rečeno i sa kojom namjerom je izgovoreno.
Autorova namjera u ovom prikazu je skromnija: u cilju izoštravanja novinarskog durbina razmijeniti vlastita stajališta s drugim koleginicama i kolegama o nesvakidašnjem razgovoru koji je nastao u nesvakidašnjim okolnostima i koji je izazvao, i izaziva, nesvakidašnje reakcije širom Planete. 
Izvor: Gavriil Grigorov/Sputnik via Reuters
U danu kada je objavljen postao je najtiražnija tema globalnih medija. Video-najavu ovog intervjua koja je objavljena nakon snimanja 6. februara u Kremlju, pregledalo je više od 90 miliona internet korisnika. Za prva dva sata nakon objave, prvi Putinov razgovor za zapadne medije od početka 'Specijalne vojne operacije' imao je više od trideset miliona pregleda. Do kraja prvog dana zabilježeno je više od sto miliona pregleda s tendencijom vrtoglavog rasta.
Iz ugla gledanosti, dakle, intervju američke tv zvijezde s ruskim predsjednikom je i senzacionalan, svojevrni video bestseller. Ali nije "intervju veka" kako pišu mediji u Srbiji. Predsjednik Putin je od početka "Specijalne vojne operacije" u Ukrajini medijski zapaženo aktivan. U istom razdoblju je imao i dvije velike, senzacionalno posjećene (prednovo)godišnje konferencije za medije u Kremlju. Svi zapadni novinari koji nisu iz Rusije protjerani po reciprocitetu zapadne cenzure prema svemu što je Rusko, mogli su i tada pitati Putina i dobiti odgovore.
Carlsonova najveća zasluga je po mom sudu u tome što je vlastitim ugledom i kredibilnošću osobito u američkoj konzervativnoj javnosti, omogućio Putinu da izignoriše rusofobne "politmejkere" kolektivnog Zapada (koji ga konzistentno i složno ponižavaju, mrze i vrijeđaju) i obrati se zapadnim građanima. Senzacionalna gledanost i komentari na društvenim mrežama potvrđuju da je ovaj intervju u tome uspio. U zapadnoj političkoj 'eliti' i mainstream medijima Carlsonov intervju zato i jeste doživljen kao besprizorno prkošenje "tradicionalnoj zapadnoj civilizaciji", kao blasfemija i neoprostivo svetogrđe. Predstavljanje Vladimira Putina u potpuno dugačijem svjetlu od preovlađujućeg zapadnog stereotipa, najveći je dosadašnji profesionalni uspjeh Tackera Carlsona. Zbog tog uspjeha će mu u medijima zavidjeti, a njegovi mrzitelji mu nikada neće oprostiti. Kao što ne praštaju ni grandiozne poduhvate australskom publicisti i istraživačkom novinaru Julianu Asangeu, komenarcističke vlasti Zapada po svaku cijenu nastoje napakovati doživotnu robiju u nekom od "Guantanama" Amerike - zbog istinoljubivosti koju "demokratski Zapad" smatra izdajom.
Intervju Takera Carlsona nije poučan samo za kreatore zapadne politike i mlade novinare koji se uče samopouzdanju, odvažnosti i istrajnosti. Poučan je i za sociologe, politikologe, psihoanalitičare, psihijatre... jer činjenično (vrtoglavom gledanošću) potvrđuje koliko su američki konzumenti globalnih medija prezasićeni jednoumljem svojih medijskih servisa, sistemskom cenzurom, orkestriranim istinama iz šapirografa i tabuima.
PROFESIONALNI IZAZOV?
Da, intervju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom je u trenutnim okolnostima najveći profesionalni izazov današnjice. Svaki karijerni novinar bi volio imati priliku da intervjuiše šefa države koji već skoro treću godinu glavnokomanduje ratom u Ukrajini, koga zapadni saveznici smatraju "najvećom prijetnjom po mir u Evropi", i čija je geopolitička filozovija trenutno 'jednačina' s neograničenim brojem nepoznanica.
PORUKE INTERVJUA
Iz ugla ruskih nacionalnih interesa, Putinove poruke su bile ciljane, decidne i nepokolebljive. Nimalo frazeološke. Za zapadne uši su neistinite, prijeteće i klevetničke. Za veći dio ostatka čovječanstva osobito za postkolonijalni svijet su zdravorazumske.
Odlučnost u ostvarivanju ciljeva "Specijalne vojne operacije" s jedne strane, i neminovnost dijaloga između Rusije i "kolektivnog Zapada" s druge strane, dvije su ishodišne poruke ruskog predsjednika koje su u svojoj suštini za Putina očigledno u korelaciji, a za Zapad u potpunoj kontradikciji.
Šta je još Putin rekao američkom novinaru koji je to mađioničarski proslijedio zapadnoj javnosti?
„...Rusi i Ukrajinci su jedan narod; Za rat između dva historijski, nacionalno, vjerski, kulturološki... bliska naroda odgovorni su Sjedinjene Američke Države i njeni saveznici jer su planski od Ukrajine napravili ratište kako bi se strateški obračunali s Rusijom; Mimo svih ranijih dogovora i obećanja datih uoči raspada Sovjetskog Saveza i nakon toga, kolektivni Zapad nije odustajao od dolaska na granice s Rusijom, NATO se u međuvremenu širio pet puta, a kada je i to bilo malo, odlučili su se proširiti i na Ukrajinu; Zelenski je prije dolaska na vlast 2019. obećavao Ukrajincima da će zemlju povesti ka miru i Rusija ga je u tome podržala; Nakon izbora za predsjednika Zelenski je odmah promijenio odluku, odlučio se za rat; SAD su srušile međunarodni pravni poredak kada su, predvodeći zapadnu koaliciju, protupravno bombardovali Jugoslaviju; SAD su uništile Sjeverne gasovode kako bi Evropi prodavali vlastiti skupi gas i tako ekonomski uništili prvo Njemačku, a zatim i EU; Cijelom svijetu je danas jasno da su gasovodi uništeni po nalogu Amerike koja jedina ima tehničke mogućnosti da se spusti na dno Baltičkog mora i izvedu takvu sabotažu; Krim ostaje Ruski po cijenu nuklearnog rata; "Specijalna vojna operacija" će biti završena kada budu ostvareni svi ruski nacionalni interesi uključujući vojnu neutralnost Ukrajine i denacifikaciju; Rat s članicama NATO-a je glupost, nikome nije potreban; Globalni rat ne dolazi u obzir jer je to protivno zdravom razumu; Napad na Poljsku i baltičke zemalje su izmišljotine kolektivnog Zapada; Napad na Poljsku moguć je samo ako Poljska napadne Rusiju; Ukrajina je započela rat 2014. godine, a cilj Rusije je da ga završi; Zapad je počeo da shvata da strateški poraz Rusije nije moguć pa je sada na njima da razmisle šta i kako dalje; Rusija je uvijek bila spremna za dijalog;
Ukrajina je u završnoj fazi pregovora u Istambulu odustala po nalogu Bijele kuće uz asistenciju tadašnjeg britanskog premijera Borisa Johnsona; Rusija je uvijek bila i jeste za pregovore o okončanju sukoba; Zapadni saveznici lažima mobiliziraju poreske obveznike kako bi nastavili izdvajanja za Ukrajinu; U propagandnom ratu je veoma teško pobijediti Ameriku koja kontrolu nad svjetskim i mnogim evropskim medijima; Ako postoji želja postoje i opcije da zapadni saveznici priznaju Rusiji kontrolu nad njenim novim teritorijama; Obnova komunikacije između SAD i Rusije je moguća pod uslovom da američka javnost razumije da se svijet nezaustavljivo mijenja; Zapadni građani bi se trebali naviknuti na nove globalne okolnosti koristeći pritom sve prednosti koje SAD realno imaju u odnosu na sve druge države; Rusija je uprkos nezapamćenim zapadnim sankcijama i ograničenjima postala peta ekonomija svijeta i prva u Evropi..."
SADRŽAJ INTERVJUA
U prvom dijelu intervua ruski predsjednik je hronološki podsjetio na najvažnije događaje u ruskoj historiji od 862 godine, preko postanka ruskih plemena, osamostaljenja bivših sovjetskih socijalističkih republika do invazije na Ukrajinu (ukupno oko 30 minuta intervjua). Imajući u vidu upornost i sistematičnost Zapada u negiranju ruske historije, kulture, tradicije, religijhe i svega ostaloga što je rusko, takav historiografski uvod je bio koristan. Pogotovo imajući u vidu da je od početka rata u Ukrajini ovo bio prvi Putinov intervjunamijenjen prvenstveno zapadnoj publici.U nastavku je intervju bio za širu publiku zanimljiviji, konzistentan, dinamičan, samo povremeno polemičan. Čak ni čuvena smrguđenost Carlsonovog čela nije imala onu oštrinu po kojoj je inače prepoznatljiv u američkom i svjetskom tv svijetu.
PITANJA ?
Uživajući u izazovu pred kojim se nakon dvije godine pokušaja našao, iskusni i slavni američki novinar je u početku intervjua nastupao opreznije nego što je njegov profesionalni karakter navikao. S protokom vremena, Carlsonova znatiželja je postajala sve dominantnija, ali se ni kroz jedno pitanje njegova radoznalost nije pretvarala u isljedičku malicioznost i maltretiranje sagovornika.
Svaki novinar svijeta bi na Tackerovom mjestu toga dana propitivao Putina, razumije se, na svoj način. Jedno od nepostavljenih pitanja je, na primjer, "da li doista imate ideju da nakon Ukrajine napadnete Zapadni Balkan ili da ga 'zloupotrijebite' za šta Vas se permanentno optužuje sa Zapada"? "Koja je stvarna svrha restrikcija medijskih sloboda u Rusiji, zbog kojih se, prema zapadnim izvorima, iz Rusije iselilo više od 1000 novinara kako bi izbjegli progon"?. "Kakva je sudbina blogera i opozicionog lidera Alexeia Navalnynog kome je zatvorska kazna produžena na 30 godina strogog zatvora, dok Zapad tvredi da se radi o arhetipskoj vrsti političkog progona"? Ili: Šta su kontraargumenti ruskog predsjednika na ukrajinsku optužnicu pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu zbog navodno počinjenih zločine protiv čovječnosti nad djecom i civilima Ukrajine? I tako dalje.
Bez obzira na sva zaboravljena ili svjesno prešućena pitanja, ime Tackera Carlsona je od 6. februara najtiražnije medijsko ime na cijelom Globusu. A to što je ovaj ugledni američki voditelj za jedne postao heroj, za druge otpadnik - to nije pitanje znanja ili neznanja, već je pitanje propagande, otvorenosti ili zarobljenosti uma, političke indoktrinacije i shvatanja globalne realnosti.
PUTINOVI ODGOVORI
Neagresivni, taktični, elokventni, nedvosmisleni, ponekad cinični, sveukupno neočekivano pomirljivi. Putin je strogo vodio računa da ne sklizne u dnevnopolitičku retoriku zapadnih državnika i diplomata čija je gotovo svaka javno izgovorena riječi o njemu, Rusiji, ruskim narodima i svemu što je rusko - rusofobična prijetnja, ponižavanje, osuda, omalovažavanje, vrijeđanje... Umjesto neskrivene zapadne supremativne oholosti i narcizma, ruski predsjednik je, svidjelo se to nekome ili ne, demonstrirao retoričku učtivost kao imperativ "novog multipolarnog svijeta čije se nastajanje više ne može zaustaviti" (Putin!).
ZAPADNA REAKTIVNOST?
Kogod da je ovaj TV intervju realizirao, najveći dio zapadnih medija a osobito onih koji se smatraju mainstreamom, intervju sa Putinom bi od subote ujutro smatrali "agresivnom ruskom propagandom". A svaki novinar ili novinarka koji bi se našli oči u oči s ruskim predsjednikom na dva sata pred kamerama, bili bi kao i Carlson prozvani Putinovim trabantima i kremaljskim plaćenicima. Iskusnom američkom kolegi je to nedvojbeno bilo poznato prije nego što je aplicirao za intervju, a i prije kurtoaznog rukovanja s Putinom u Kremlju. Ipak, imajući u vidu dosegnute razmjere propagandne brutalnosti i sa Zapada i sa Istoka, ne bih volio biti u Carlsonovoj koži makar u subotu ujutru kada je intervju objavljen. To ne znači da bih se odrekao prilike da zasjednem ispred Vladimira Putina s mikrofonom, jer to kao i Carlson smatram obavezom i izazovom za svakog karijernog novinara svijeta. Ko misli da ne misli ovako, a novinar je, taj novinar nije, taj se bavi kvazinovinarstvom koje se u mojim zanatskim krugovima oduvijek podrugljivo nazivalo novinarenjem.
*****
"Onaj ko nije dovoljno hrabar da rizikuje, neće ni postići ništa u životu", rekao je svjetski boksački velikan Muhammad Ali, jedan od najvećih sportskih imena 20. stoljeća i 'teškaš' u ringu svih vremena. Tacker Carlson je novinar teške kategorije. Nakon skoro dvije godine ometanja, zabrana i špijuniranja od strane CIA-e i FBI-a, kako je sam ovih dana otkrio, ostvario je svoju namjeru.