Ratni zločin protiv čovječnosti i genocid u Gazi od prvog dana fašistoidne osvete izraelske vlade i armije za zločinački upad hamasovih terorista na „svetu zemlju“ tog sedmog oktobra nije samo oličenje sunovrata međunarodnog ratnog, javnog i humaniratnog prava, već je i dijagnoza bolesti globalnog svjestkog poretka kojim umjesto razuma, dominira sotonska okultna oligarhija.
Druga dijagnoza je impolzija morala globalne javnosti - nas građana svijeta koji smo sramno pali na još jednom od historijskih ispita. Ni nakon sto hiljada mrtvih, ranjenih i nestalih u Pojasu Gaze (podaci Svjetske zdravstvene organizacije) nemoćni smo zaustaviti patološki hegemonizam dviju odmetnutih nacija, američke i izraelske. Ne samo zaustaviti, nismo u stanju ni zavikati protiv njih složno.
Sve do ovog dramatičnog sunovrata globalnog svjetskog poretka na tlu Zapadne Obale živio sam s teškim bremenom vjerovanja da su za sve ratove, okupacije, vojne intervencije, pučističke prevrate, obojene revolucije... krivi (samo) ta okultna oligarhija, američki predsjednici, CIA, Pentagon i zagonetno neprofilisana globalna javnost. Od sedmog oktobra 2003. godine živim u uvjerenju da za genocid u Gazi kao i za sve druge ratove, okupacije, vojne intervencije, pučističke prevrate, obojene revolucije i sva druga sotonska zla ovog razuzdanog svijeta postoji više sukrivca.
Izvor: Gettyimage
PRVA JE, IPAK, AMERIKA
Najodgovorniji za genocid u Gazi su i dalje američki predsjednici neovisno o tome kojoj od ukupno dvije političke partije pripadaju (dvopartijski sistem u anglosaksonskom svijetu s navodno 'najvišim stepenom izborne demokratije', svojevrsna je paradigma licemjerja tzv. zapadne civilizacije koja svima ostalima nameće 'višepartijski pluralizma'). Osim američkog predsjednika, demokratskog ili republikanskog svejedno, prvi sukrivac su i svi gore pobrojani američki stubovi vlasti - vlada, Kongres, CIA, Pentagon i američka javnost.
Američka hijerarhija je kriva zato što predstavlja piramidu najmoćnije zemlje svijeta i što kao najjača, silom nameće vlastita pravila svima ostalima derogirajući i na taj način elementarne demokratske slobode i globalni poredak zasnovan na kolektivnim principima i pravilima. Posljedično, SAD direktno izazivaju ili svjesno podstrekavaju ostale lidere na samovolju i na sve dublje urušavanje međunarodnih principa i pravde. Nema boljeg primjera od Izraela. Američki predsjednici, Kongres, državni sekretari, CIA, Pentakon i šutljivost američkih građana izmanipulirali su oživotvorenje Plana Ujedinjenih naroda iz 1947. godine o stvaranju palestinske i židovske države. Neskriveno su sudjelovali u kreiranju svih višedecenijskih sukoba između dva naroda na istoj zemlji. Decenijama su planski u ratove s Izraelom uvlačili susjedne arapske zemlje i pritiskali, ucjenjivali i obavezivali najbliže saveznike na poslušnost.
Amerika je kriva za genocid i zato što je aktuelni američki predsjednik bio prvi lider neke države koji je, desetog dana nakon genocidnog udara na Gazu (18. oktobra) doputovao na noge radikalnom antipalestinskom lideru Benjaminu Netanyahuu, što je retorički podržao najnoviju izraelsku okupaciju Gaze, te po unaprijed isplaniranom scenariju odaslao američko ratno brodoblje i ostalu vojnu i novčanu pomoć Izraelu.
Da svega ovoga i mnogo što-šta drugog Amerika nije iskreirala protiv Palestine, gotovo je izvjesno da sadašnjeg genocida u Pojasu Gaze ne bi bilo. Oko sto hiljada ubijenih, ranjenih i nestalih Palestinaca i stotine izraelskih vojnika bili bi zdravi i živi. Amerika je, dakle, saučesnik s Izraelom u genocidu nad Palestincima.
KRIVA JE EU
Drugi sukrivac za genocid u Gazi su arhaično konstituirane i kadrovski infantilizirane institucije Evropske unije: Evropska komisija kao najviša izvršna vlast, Parlament kao zakonodavac i nadzornik Komisije, te Evropsko vijeće kao kreator strateških smjernica, moderator evropskih politika i kormilar Unije.
EU je kriva zato što je i na primjeru genocida u Gazi potvrdila da idealistički savez suverenih evropskih država kakvog su zamišljali njegovi osnivači, izumire, prerastajući nepovratno u evropsku ispostavu američkog hegemonizma. Kriva je što je poslušnički prešutkivala američku i britansku opstrukciju UN-ovog Plana iz 1947. godine o dvije države. Time je dala vlastiti doprinos da do realizacije ovog Plana nije došlo tokom osam decenija od njegovog jednoglasnog usvajanja.
EU je kriva i zato što je predsjednica Evropske komisije, Ursula von der Leyen bila prvi visokorangirani zvaničnik svjetske politike koja je već šestog dana od početka genocida u Gazi dotrčala u Izrael kako bi u ime cijele EU „nepokolebljivo“ podržala „izraelsku samoodbranu od hamasovih terorista“ i obećala „svaku vrstu pomoći i podrške“.
EU je kriva što njena glavna predstavnica na svjetskoj pozornici tada nije izraelsku vladu pozvala na suzdržanost od agresije i na bezuslovno poštivanje međunarodnog javnog, ratnog i humanitarnog prava. Otvorena empatija prema antipalestinskom premijeru Netanyahuu, te obećanje finansijske i vojne pomoći Evropske unije Izraelu, izazvali su, naravno, bijes većine arapskog svijeta, pravednog dijela globalne javnosti i nezapamćenu pobunu više od 800 uposlenika evropskih institucija u Bruxellesu. Ali izraelska politika i vojska nisu prestali sa genocidnim uništenjem korijena palestinskog naroda u Pojasu Gaze upravo zato što su imali podršku glavnih moćnika - Amerike i njenih EU saveznika! Kao što nisu odustali ni od robovlasničkog tretmana Palestinaca na Zapadnoj Obali.
EU je kriva što je s početka ruske invazije na Ukrajinu, a po direktivi američke oligarhije, širom Kontinenta nametnula besprimjernu, u historiji EU nezabilježenu, medijsku propagandu, cenzuru i budžetsko klasificiranje „profesionalnih“ i „neprofesionalnih“ medija. S istom gebelštinom nastavila je i s početkom genocida u Gazi: oni mediji koji su po kriterijima Evropske komisije izvještavali „profesionalno“ – primali su i primaju nepovratne donacije iz Bruxellesa, oni koji to nisu, ostaju kratkih rukava. Tako je Ursula von der Leyen u Evropi 21. stoljeća vrlo lako i veoma brzo reinstalirala Orwellovsko jednoumlje kao neminovni derivat medijske propagande. Jednoumlje je tako postalo jedan od temelja cjelokupne 'zapadne civilizacije' koja je oduvijek takvu satansku pošast pripisivala isključivo regresivnom totalitarizmu - od lenjinizma, boljševizma, staljinizma i komunizma do današnjih „neokomunističkih diktatura“.
Orwellovsko jednoumlje te 'zapadne civilizacije' nije nametnuto samo državama tzv. kolektivnog Zapada, već i drugim zemljama širom svijeta koje su na listi primatelja briselskih i američkih (USAID i Soros) nepovratnih donacija. Na toj listi su i mnogi nestranački privatni mediji na Zapadnom Balkanu.
KRIVE SU ARAPSKE VLADE
Treći sukrivac za genocid u palestinskoj Gazi su poslušničke vlade arapskih država, svih džava i regiona, ne samo bliskoistočnih poput Egipta, Sirije, Libana i Jordana. (Svjesno ovdje ne govorim o „muslimanskim zemljama“ jer bih u tom slučaju neizostavno morao govoriti i o Turskoj čiji je aktuelni predsjednik države simbol praznorječja. Morao bih govoriti i o svojoj domovini, Bosni i Hercegovini, kao arhetipskoj američkoj i EU koloniji, koja, ikao je većinski muslimanska, i iako je preživjela rat, nikada nije nedvosmileno osudila izraelski genocid u Gazi.)
Vlade arapskih država uključujući i vladu na palestinskoj Zapadnoj Obali rijeke Jodan sukrivci su za genocid nad Palestincima i zbog toga što svih proteklih godina nisu bile mudre, ujedinjene i odvažne da se udruženo, snažno i odlučno (politički, diplomatski pa i vojno) suprotstave izraelskoj okupaciji i sistematskoj destrukciji Palestinske narodne samouprave. Krive su i zato što su mnoge od njih formalno priznale palestinska autonomna područja kao samostalnu Palestinsku državu, ali nikada, a pogotovo od Šestodnevnog rata 1967. godine (u kojem je Izrael spektakularno pobjedio), nisu jedinstveno suzbijale poluvjekovnu izraelsku torturu nad palestinskim civilima.
Krive su također što, u odsutnosti volje zapadnih moćnika, nisu odlučnije istrajavale na stvaranju palestinske i izraelske države u skladu s Planom Ujedinjenih nacija iz 1947. godine, te što nisu po uzoru na mirovne sporazume Izraela s Egiptom i Jordanom, pokušale isposlovati mirovni sporazum između Izraela i Palestinske narodne samouprave.
Krive su što je od preko 830 američkih vojnih baza u skoro stotinu zemalja svijeta, njihov najveći dio razmješten upravo u arapskim zemljama (osim u Jemenu) baš zbog toga da bi se spriječili progres i eventualna panafrikanizacija ovog dijela svijeta nakon ere robovlasničkog kolonijalizma od strane Zapada.
KRIVE SU UJEDINJENE NACIJE
Među glavnim sukrivcima za genocid u Gazi je i Organizacija ujedinjenih naroda (OUN). Formalno vodeća svjetska organizacija je kriva što za 77 godina nije uspjela implementirati vlastiti Plan iz 1947. godine o dvije susjedne, suverene, prijateljske, međunarodno priznate države. Ujedinjene nacije su krive zbog globalnog haosa i stotine oružanih sukoba širom svijeta. Krive su i za globalno bespravlje i vlastitu samoparalizu u svim kritičnim situacijama, pa čak i u sferi elementarnih potreba ugroženog stanovništva kao štu hrana, voda, struja, lijekovi... Krive su što su nakon unipolarističkog rasturanja Sovjetskog Saveza, komunističkog poretka, Pokreta nesvrstanih, bivše Jugosolavije, Čehoslovačke...te nakon pokušaja potpunog brisanja tragova drevnih naroda Egipta, Iraka, Sirije, Libije..., omogućile neoliberalnim globalistima da obezvrijede svaku mirotvornu inicijativu UN-a. Sve rezolucije, odluke, zaključci i apeli Vijeća sigurnosti i Generalne skupštine usvojene u zadnjih 30 godina, zato, nikoga nisu odvratili od ratne namjere. Sve, evo, do Pojasa Gaze koji pred očima cijelog svijeta nestaje s lica zemlje.
Za genocid u Gazi su krive Ujedinjene nacije i za besprimjernu militarizaciju svijeta i za astronomsko povećanje vojnih davanja na štetu humanističkih ulaganja, na primjer u nauku, medicinu, svemirska istraživanja, suzbijanje pandemija, produkciju hrane i pitke vode za milione gladnih i žednih u svijetu...
Ne mogu, i neću, povjerovti da osam milijardi stanovnika Planete ne može obuzdati neosporno moćnu Ameriku i svega osam-devet miliona Izraelaca. Čak i kada bi svi do jednog Amerikanca ili Židova bili militanti, što svakako nije slučaj.
KRIVI SU MEDIJI I NOVINARI
Među suodgovornima za genocid u Gazi su i „suborci“ zarobljenog uma iz moje branše – novinari i njihovi mediji, a osobito oni koji su se kolokvijalno uzdigli do „vodećih“, mainstream, medija.
No, ništa manju odgovornost za ništa manje grijehe od ovih vodećih, ima i većina ostalih medija sve do lokalnih: javna riječ je javna i na globalnom i na lokalnom nivou. Javna riječ na svim nivoima je moćna i ubija kao oružje. Danas, kada su „sloboda govora“ i „demokratija“ izgovor globalistima za sve moguće vrsta ucjena, ekonomsko-finansijskih sankcija, prisile, političkih i doplomatskih intervencija... destruktivna uloga medija je još vidljivija. I zlotvorskija.
Informatička revolucija, nesamjeriva ekspanzija internet-medija i globalističke dogme o demokratiji i ljudskim slobodama doveli su do toga da je ideal istine obesmišljen do samoga dna. Svijet je došao do one John F. Kennedyeve etape društvene svijesti kada „najveći neprijatelj istine nije namjerna, smišljena i neiskrena laž, nego uporan, uvjerljiv i nerealan mit. Zahvaljujući „medijima glavne struje“ i onim medijima koji ih nekritički oponašaju, živimo u stvarnosti u kojoj „laž prelazi pola puta oko svijeta dok istina obuje cipele“.
Današnja „glavna struja“ globalnog žurnalizma nije samo uzor manjim medijima već i sluga savremenim mitomanima koji žive, pobjeđuju na izborima i vladaju državama zahvaljujući mitovima o „zapadnim vrijednostima“ kao jedino pravim i poželjnim. Glorificiranjem fašistoidne mitomanije zapadni mediji orkestralno dotucaju euroistočnjačke, azijske, afričke, južnoameričke... vrijednosti kao totalitarističke, dekadentne, primitivne, necivilizacijske ... i opasne po zapadnu civilizaciju.
Umjesto objektiviziranog i poštenog izvještavanja o genocidu u Gazi, najveći broj zapadnih medija obilato omalovažava istinu o historijskoj Palestini kao i postkolonijalno arapsko osvješćenje, označavajući ga zapadnofobičnim, jalovim i samoubilačkim. S cinizmom se govori i piše o procesu globalnog prestrojavanja iz dosadašnjeg unipolarnog svijeta ka multipolarizmu. Radikalna rusofobija, prešutkivanje kineskih ekonomsko-tehnoloških postignuća, cinično prikazivanje procvata Indije... najtiražniji su naslovni sadržaji zapadnih medija. Ti isti mediji se izruguju i narodima Zapadnog Balkana lažući ih čak i onda kada im se kao dodvoravaju ili kada ih kao uvažavaju.
Današnji mainstream mediji obilato se bave i prekrajanjem svjetske historije. Polazeći od Orwellovog stava da "onaj ko kontrolira prošlost – kontrolira budućnost" zapadni mediji "glavne struje" apologetski i lažno predstavljaju ulogu i značaj onog svijeta koji mi je najlakše definirati Anglosferom, a skrnave ratnu prošlost tadašnjeg Sovjetskog Saveza i ostalih antifašističkih saveznika u Evropi i ostatku svijeta.
Ne ulazeći u suštinu mitomanije i previđajući da "s one strane mita nisu činjenice, već neki drugi mitovi", istina se za globalne mainstream medije ne događa na mjestu dešavanja, „istina“ se kreira po potrebi onih koji glavnim medijima upravljaju. Genocid u Pojasu Gaze najnoviji je dokaz potlačenosti globalnih medija od strane korporativnog kapitalizma i okultne oligarhije oličenih u 'dubokoj državi'.
Gledajući, čitajući i slušajući strane i domaće medije od sedmog oktobra prošle, 2023. godine, sve sam uvjereniji da novinarstvo kao nekadašnja časna i društveno odgovorna profesija više ne postoji. Nekadašnji „korektiv vlasti“ i „kreator zdrave društvene svijesti“ postao je uzorno revnosni saučesnik svih velikih nedjela uzavrelog čovječanstva.
Veliko je pitanje hoće li nam išta ostati na zgarištima nerazuma!