Pariz/Paris, 13.07,2008. - Prihvartanjem pravne stečevine Barcelonskog procesa iz 1995. godine, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Hrvatska od 13. jula su punopravne članice Mediteranske unije koju čine svih 27 članica Evropske unije, gotovo sve zemlje sjeverne Afrike i Bliskog istoka koje izlaze na Sredozemno more, te Albanija koja je već bila članicom Procesa iz Barcelone. Zemljama Arapske lige odobren je status posmatrača, a u status punopravne članice primljen je i Monako.
Barcelnski proces kao prethodnica Mediteranske unije okupljao je 39 zemalja sa oko 780 miliona stanovnika, a nakon prerastanja u Barcelona proces-Mediteransku uniju sa 44 suverene i nezavisne zemlje, ovo je sada poslije Ujedninjenih nacija najveća i najjača zajednica u svijet.
Cilj procesa iz Barcelone je bio demokratski i ekonomski razvoj tih zemalja, kako bi se smanjila imigracija i ovisnost od zapadne Europe, ali očekivani rezultati su izostali jer su osim pompeznih obećanja, izostali veliki regionalni projekti za ekonomski razvoj, zapošljavanje, rast standarda stanovništva i motivacija za ostankom u domovini.
Mjereno brutodruštvenim proizvodom po glavi stanovnika, razlike u stepenu ekonomske razvijenosti između sjeverne i južne obale Sredozemnog mora su i danas 10:1 i potencijalno su velika opsnost po stabilnost u regionu.
Prema podacima OCDE-a, u narednih 15 godina u sredozemnom području bi moralo bi biti otvreno oko 40 miliona radnih mjesta ako bi se želio zadržati sadašnji relativno nizak stepen zaposlenosti. Obim evropskih investicija na jugu Sredozemlja u posljenjih 15 godina bio je ispod očekivanja i iznosio je tek oko 2 procenta od ukupnih investicija EU. U istom razdoblju Sjedinjene Američke Države su u svoje južno područje investirale 20 posto ukupnih investicija, a Japan čak četvrtinu.
Zbog očiglednog zaostatka za razvijenim Zapadom, zemlje Sredozemlja se smatraju jednim od najnespremnijih područja za neminovno suočavanje sa posljedicama klimatskih promjena, prirodnih katastrofa i nezaustavljovog procesa globalizacije. Sve ovo, plus geostrateški interesi Francuske, iznjedrili su ideju o odustajanju od manje obavezujućeg Barcelonskog "procesa" i zaoketu ka više obavezujućoj formi povezivanja - ka Uniji. Polazna osnova francuskom presjedniku Sarkoziju bila su upravo iskustva Evropske unija iz ranih 50-tih 20 vijeka, njene kasnije zajedničke tekovine i dometi koje je u pola stoljeća postoanja ostvarila.
Nova inicijativa o Mediteranskoj uniji mnogo je šira i konkretnija od Barcelonskog procesa pvenstveno zbog toga što su umjesto proklamacija o saradnji i demokratiji, na Pariškom samitu Mediteranske unije predstavljeni vrlo konkretni projekti iz oblasti energetike, saobraćajne infrastruktre, zaštite mora, razvoja civilnog društva i zaštite od prirodnih katastrofa kao što su zemljotresi kojima je ovo područje izloženije od većine područja u svijetu.
"Osim istorijskih, geografskih i kulturnih veza, zemlje Evrope i Mediterana povezuju i zajedničke ambicije: da udruženim snagama izgrađuju budućnost mira, demokratije, blagostanja, građanskog, društvenog i i kulturnog razumijevanja", stoji i Zajedničkoj deklaraciji Pariškog samita za Mediteran.
U deklaraciji se ukazuje i na značaj regionalnog partnerstva i povezivanja, te na "velike strateške ciljeve, kao što je pretvaranje Mediterana u zonu mira", ukazjući prvenstveno na trenutno najveći problem ovog regiona - bliskoistočni sukob između Izraela i arapskih zemalja.
"Šefovi država ili vlada Mediteranske unije pozdravljaju pozitivnu ulogu koju je u rješavanju tog sukoba odigrala EU, te pozivaju obje pregovaračke strane da učine sve što je u njihovoj moći kako bi potpisale mirovni sporazum prije kraja 2008. godine i da u tom cilju nastave put neposrednog dijaloga u cilju ostvarivanja vizije o dvjema suverenim i nezavisnim državama - sigurnom i čvrstom Izraelu i suverenoj i demokratskoj Palestini, čiji će narodni živjeti jedan pored drugog u miru i u trajnoj sigurnosti. Sva ostala pitanja u vezi sa konačnim statusom, uključujući i granična pitanja, strane u pregovorima moraju riješiti sporazumno", navodi se u Zajedničkoj deklaraciji Pariškog samita i zaključuje da je "za mir na Bliskom istoku neophodno pronaći sveobuhvatno rješenje", te se u tom kontekstu posebno naglašava činjenica da su Sirija i Izrael pokrenuli posredne mirovne pregovore uz pokroviteljstvo Turske.
"Moramo se zauzeti za ukidanje svakog preduslova koji pogoduje širenju terorizma ili koji bilo koju kulturu ili religiju povezuje s terorizmom. Moramo takođe učiniti sve što je u našoj moći kako bismo riješili probleme višedecenijskih sukoba na Bliskom istoku i okončanje okupacije, moramo se suprotstaviti potlačivanju drugih naroda, boriti se protiv siromaštva, te stalno i nepokolebljivo podsticati ljudska prava i dobro upravljanje", stoji u Zajedničkoj deklaraciji Pariškog samita.(ZS: Specijalno iz Pariza za RDW)