Lisabon, 13.12.2007. - Predsjednici država ili vlada zemalja članica Evropske unije potpisali su u Lisabonu novi Reformski ugovor koji otvara put daljnjem proširenju i s kojim bi Unija trebala izaći iz institucionalne krize u koju je upala s propašću nesuđenog prvog europskog ustava. Lisabonski ugovor potpisan je na svečanosti u samostanu sv. Jeronima u prisustvu čelnika zemalja članica i njihovih ministara vanjskih poslova, predsjednika Evropskog parlamenta i predsjednika Evropske komisije. Na doista impresivnoj svečanosti nedostajao je jedino britanski premijer Gordon Brown, koji se svojim kolegama pridružio kasnije popodne zbog obveza u britanskom parlamentu.
Nakon svečanog potpisivanja na redu je postupak ratifikacije u zemljama članicama koji bi trebalo da bude okončan do početka 2009. godine. Kako sada stvari stoje, jedino će Irska provjeru ovog ugovora zatražiti na referendum, dok će u ostalim zemljama nezaobilaznu proceduru ratifikacije obaviti nacionalni parlamenti.
Evropska unija je reformu institucija, koje bi bile prilagođene novim okolnostima s obzirom na povećani broj članica, namjeravala riješiti prvim evropskim ustavom koji je potpisan 2004. godine, ali je već u proljeće 2005. 'zapeo' na prva dva refenduma - u Francuskoj i Holandiji, zbog čega je kasnije i odbačen kao „naglašeno ustavotvorni kat kakav mogu imati samo suverene države". Rad na ustavu započeo je još 2001. godine Lakenskim zaključcima Evropskog vijeća. Tako je bilo blokirano i novo proširenje EU jer prema ugovoru iz Nice iz 2000. godine, prijem novih članica nije bio moguć jer je ovim ugovorom EU bila 'dizajniran' za maksimalno 27 zemalja članica.
"Potpisivanjem Lisabonskog ugovora završavamo šestogodišnju raspravu o našim institucijama", izjavio je predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso. Gotovo dvije godine trebalo je čelnicima EU da izađu iz blokade i nađu izlaz iz nastale situacije. Glavnu ulogu u tome imali su novoizabrani francuski predsjednik Nicolas Sarkozy i njemačka kancelarka Angela Merkel.
"Neka mi bude dopušteno da istaknem izvanredni doprinos njemačkog predsjedništva, koje je nakon Berlinske deklaracije okupilo zemlje članice u Međuvladinu konferenciju, te odlučnost i kompetentnost portugalskog predsjedništva, koje je omogućilo Lisabonski ugovor", izjavio je Barroso.