17.10.2007 - Predsjednici država i/li vlada zemalja članica Evropske unije okupit će se u četvrtak i petak, 18. i 19. oktobra/listopada na samitu u Lisabonu (Portugal). Cilj je postići konačno potpisivanje Reformskog ugovora kojim bi Unija prilagodila svoje institucije novom vremenu. Ugovor bi trebalo da zamijeni ne usaglašeni Evropski ustav, koji nije stupio na snagu zbog neuspjeha na prva dva referenduma - u Francuskoj i Nizozemskoj.
Ugovor bi trebao omogućiti daljnje proširenje EU, budući da je sadašnji Ugovor iz Nice (iz 2000-te) dizajniran za maksimalno 27 zemalja članica. Generalni okvir novog ugovora dogovoren je na samitu EU u junu/lipnju ove godine i u njemu se kao ranije ne spominju simboli, zastava i himna EU, a po prijedlogu Francuske izbačena je i riječ ustav.
Najvažnija promjena je način odlučivanja u Evropskoj uniji. Uvodi se princip dvostrukog odlučivanja, što znači da 55 posto država članica mora biti „za" kod donošenja najvažnijih odluka. Druga velika novost je uvođenje funkcije predsjednika Evropskog vijeća na dvoipogodišnji mandat, umjesto sadašnjeg rotirajućeg šestomjesečnog predsjedništva. Visoki predstavnik (ova funkcija uvedena 1997., a trenutno je obavlja Javijer Solana) će biti ujedno i potpredsjednik Evropske komisije, a bit će (kao i sada) zadužen za vođenje vanjske politike Unije. To je, prema propalom Ustavu, trebao biti ministar vanjskih poslova. (Više na: www.zekerijah-smajic.com/Èitaonica/Evropska unija za svakoga/Evropski ugovori
U povodu ovog, za Uniju historijskog samita, u nastavku donosim neke od najvažnijih događaja kroz bogatu hronologiju konstituiranja današnje EU:
Francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman 9. maja/svibnja 1950. pozvao je u Parizu Francusku, Njemačku i druge evropske zemlje da ujedine proizvodnju uglja i čelika kako Evropa više nikada ne bi ratovala. Schumanova deklaracija smatra se početkom evropskog ujedinjenja pa je kasnije 9. maj /svibnja proglašen Danom Evrope.
18. aprila/travnja 1951. - Francuska, Njemačka, Italija, Belgija, Luksemburg i Nizozemska potpisuju u Parizu Ugovor o osnivanju Evropske zajednice za ugalj i čelik (ECSC).
25. marta/ožujka 1957. - Francuska, Njemačka, Italija, Belgija, Luksemburg i Nizozemska potpisuju Rimske ugovore kojima su osnovane Evropska ekonomska zajednica (EEZ) i Evropska zajednica za atomsku energiju (Euroatom).
U julu/srpnju 1958. - Na konferenciji u italijanskoj Stresi definirana osnovna načela Zajedničke poljoprivredne politike (CAP) koja se počinje primjenjivati 1962.
1. jula/srpnja 1967. - Na snagu stupa Ugovor o spajanju institucija triju evropskih zajednica (Evropske ekonomske zajednice, Evropske zajednice za ugljen i čelik i Euroatoma).
1. januara/siječnja 1973. - Prvo proširenje. Èlanicama Zajednice postaju Velika Britanija, Danska i Irska. (Norveška ne postaje članicom zbog negativnog ishoda referenduma održanog u septembru/rujnu 1972.)
Decembar/prosinac 1974. - Na samitu u Parizu odlučeno da se predsjednici država i vlada redovno najmanje dva puta godišnje sastaju u svojstvu Evropskog vijeća.
1. Januar/siječnja 1981. - Drugo proširenje. Grčka postaje 10. članicom.
1. Januar/siječnja 1986. - Treće proširenje. Èlanicama postaju Španija i Portugal.
19. juna/lipnja 1990. - Belgija, Francuska, Njemačka, Luksemburg i Nizozemska potpisale Schengenski sporazum.
7. februara/veljače 1992. - Potpisan Ugovor iz Maastrichta (Ugovor o Evropskoj uniji) koji predviđa uvođenje zajedničke valute najkasnije 1. januara/siječnja 1999.
Juna/lipnja 1993. - Evropski čelnici dogovorili na sastanku na vrhu u Kopenhagenu tzv. kopenhaške kriterije - političke, ekonomske i pravne uslove koje budući kandidati za punopravno članstvo moraju ispuniti.
1. januara/siječnja 1995. - Èetvrto proširenje. Èlanicama postaju Austrija, Finska i Švedska. (Norvežani ponovo na referendumu odbili članstvo).
Mart/ožujak 1995. - Schengenski sporazum stupa na snagu. Schengenski prostor u početku obuhvata Belgiju, Francusku, Njemačku, Luksemburg, Nizozemsku, Portugal i Španiju, a danas se proteže na 15 zemalja, uz još devet koje bi se uskoro trebale priključiti.
2. oktobra/listopada 1997. - Potpisan Ugovor iz Amsterdama kojim se, među ostalim, uvodi institucija visokog predstavnika EU za vanjsku politiku i sigurnost.
1. januara/siječnja 1999. - Jedinstvena evropska valuta euro uvedena u 11 članica. Novčanice i kovanice eura puštene u optjecaj 1. januara/siječnja 2002. Eurozona danas obuhvaća 13 zemalja.
Decembar/prosinac 2000. - Dogovoren Ugovor iz Nice kojim je utvrđena institucionalna rekonstrukcija Evropske unije za buduća proširenju, najviše do 27 zemalja članica.
1. maja/svibnja 2004. - U Evropsku uniju ulazi deset zemalja - Estonija, Litva, Latvija, Poljska, Èeška Republika, Slovačka, Slovenija, Mađarska, Malta i Kipar.
29. maja/svibnja/1. juna/lipnja 2005. - Evropski ustav odbačen na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj.
3. oktobra/listopada 2005. - Počeli pristupni pregovori s Hrvatskom i Turskom.
18. decembra/prosinca 2005. - Makedonija dobila status kandidata.
1. januara/siječnja 2007. - U Evropsku uniju ulaze Bugarska i Rumunjska.
15. oktobra/listopada 2007. - Samo godinu i po nakon proglašenja nezavisnosti, Crna Gora potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, čime je EU potvrdila svoju opredijeljenost prema zemljama Zapadnog Balkana.
18. i 19. oktobra/listopada - Šefovi država i/li vlada Evropske unije sastaju se u Lisabonu kako bi usaglasili i potpisali novi reformski ugovor koji će zamijeniti propali Evropski ustav.