Građani Bugarske i Rumunije nisu u noći između 31. decembra i 1. januara dočekali samo Novu 2007. godinu. Na trgovima u Sofiji i Bukureštu, više nego ispraćaj stare i doček nove godine, slavio se ulazak ovih zemalja u Evropsku uniju. Velika većina građana dviju novih članica evropskog kluba vjeruje da će im, zahvaljujući tome, biti mnogo, mnogo bolje!
"Najvažnija stvar je da ćemo od sada dobijati novac iz fondova Evropske unije. Imat ćemo bolje puteve i nove gradske tunele. Grad se veoma brzo razvija i nadamo se da će zahvaljujući novcu iz Evropske unije naša prijestolnica biti bolja" - izjavio je te uzavrele noći u Sofiji, njen gradonačelnik Bojkor Borisov, svjesno ili nesvjesno odražavajući većinsko (vrlo površno) poimanje suštine evropskih integracija. Zapadni mediji su izvijestili da je i u Bukureštu vladalo slično raspoloženje. Veliki je, međutim, broj i onih koji više nemaju vremena za čekanje da bolja budućnost stigne kod njih, pa su već spakovali kofere da joj što prije pođu u susret. „Večeras sam veoma sretan, jer imam priliku da nesmetano odem iz Rumunije" - izjavio je za londonski BBC jedan od anketiranih mladića iz centra rumunske prijestolnice.Kreatorima evropske politike proširenja, međutim, ovakva razmišljanja nisu nepoznata pa su mjere restrikcije za radnosposobne „goste" iz novoprimljenih zemalja ugrađene već u pristupne ugovore kojima je svakoj od 15 starih članica Unije, ako to one žele, omogućeno da svoja tržišta radne snage u prvim godinama nakon proširenja zaštite od najezde rumunskih i bugarskih pečalbara. Mlađim članicama (koje su primljene 1. maja 2004.) takođe je ostavljeno na volju. Uprkos tome, s razlogom se strahuje da će Bugari i Rumuni, budući da im više nisu potrebne vize, dolaziti u statusu turiste, ostajali ilegalno i raditi na crno, a najatraktivnije destinacije bi mogle biti Velika Britanija, Irska, zemlje Skandinavije, Francuska i Njemačka. Prema nezvaničnim podacima BBC-a, i oko 60 hiljada Makedonaca je u posljednjih mekoliko mjeseci zatražilo (i dobilo) bugarsko državljanstvo u namjeri da vlastitu sreću potraže na Zapadu.
Bugarska i Rumunija u narednih nekoliko godina bi iz evropskih fondova mogle dobiti na desetine milijardi eura, najvećim dijelom za unapređenje agrara kojim se u Rumuniji bavi oko 40 odsto stanovništva. Fondovi iz Brisela su, međutim, uslovljeni rezultatima borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala, u čemu su obje nove članice Unije najmanje postigle od kako su dobile zeleno svjetlo za pristupanje Uniji.
Njemački ekspert Klaus Jansen koji je za Evropsku komisiju pratio funkcioniranje pravne države u Bugarskoj, kao i mnogi drugi nezavisni posmatrači, ocjenjuje da je ovoj zemlji pozivnica u Uniju data prerano. „Korupcije još uvijek ima na svakom koraku, pa da li će nečija zakonom zagarantirana prava biti zaštićena ili ne, isključivo zavisi od toga u kakvim ste odnosima sa ljudima na položaju...Evropski će policajci, na primjer, morati dobro razmisliti da li će i u kojoj mjeri moći razmjenjivati informacije o vlastitim istragama sa bugarskim kolegama. Mislim da su bile potrebne još najmanje dve godine da bi se u Bugarskoj izgradio dobar policijski sustav."
Pred Bugarskom i Rumunijom je očigledno još mnogo posla na otklanjanju naslijeđa komunizma, a na članicama Unije je da saberu sve prednosti i mane još jednog brzopletog i do sada najnepromišljenijeg proširivanja koje će neminovno imati negativnog odraza na dinamiku prijema Hrvatske, na primjer, koja je po svim ekonomsko-političkim kriterijima naprednija od obje novoprimljene članice. Glavni problem Hrvatske je, međutim, u tome što Bugarska i Rumunija zajedno imaju oko 30,5 miliona stanovnika (čitaj potrošača evropskih roba) a Hrvatska oko 4,4 miliona.
Prijemom ove dvije istočnoevropske zemlje, završen je šesti krug evropskog proširenja. Evropska unija je tako, za samo tri godine, gotovo udvostručila brojnost svoje, nekada, elitističke familije najrazvijenijih zemalja Kontinenta. Sa 15 narasla je 27 članica.
Previše! I prebrzo da bi moglo funkcionirati efikasno!
(Opširnije u tekstu "Šest evropskih proširenja")