Ako postoji ijedna stvar s kojom su se svi složili tokom predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini, onda je to činjenica da Dejtonski sporazum mora biti reformiran. Ako postoji još jedna stvar s kojom se svi slažu, onda je to da proces za provođenje takve reforme mora biti pošten i racionalan.
Ali, ono sa čime se niko ne slaže kad je o ovom pitanju riječ, odnosi se na opseg ove reforme, te kako taj "pošten i racionalan" proces treba izgledati.
Neki ljudi žele da se cijeli Ustav napiše ispočetka. Drugi, međutim, žele da se izmijene samo neki njegovi dijelovi. Nekima se svidio proces prema kojem je ova reforma tekla u proteklih godinu i po, dok se drugima čini da taj način i nije bio baš najpogodniji...
Ako se, nakon posljednjih izbora, želi napraviti ikakav napredak na postizanju toliko potrebne promjene Ustava BiH, onda je nužna suštinska promjena koja bi bila provedena tako da političari i drugi bh. lideri zajednički rade na postizanju tog cilja. Znam da ovo što govorim nije ništa novo, niti iznenađujuće. Ali, umjesto da samo ponavljamo ono što smo rekli ili što su drugi kazali, nudim deset preciznih preporuka onima koji će učestvovati u budućim razgovorima. Jedno od pitanja koje nije riješeno odnosi se na to kako da ljudi u BiH ponovo pokrenu proces promjena Ustava, ali tako da on bude uspješan. Preporuke koje dajem crpim iz iskustva koje sam, kao član Sekretarijata, stekao radeći na ovim pitanjima.
1. Svi učesnici u bilo kakvim predstojećim pregovorima moraju demonstrirati stepen povjerenja i poštivanja interesa i briga jednih prema drugima. Nije dovoljno samo insistirati na korektnosti i pravednosti svoje pozicije. Mora postojati i spoznaja da druge strane imaju pravo na svoja stajališta.
2. Svi učesnici trebaju nastojati transparentno prezentirati svoje pozicije i prijedloge koji nadilaze vlastite interese. Također, mora se pažljivo razmisliti prije nego što se stavovi saopće kako se ne bi proizvele kako svjesne, tako i nesvjesne posljedice.
3. Svi učesnici moraju posvetiti dovoljno vremena pregovorima i u njih uložiti dovoljnu količinu energije i nastojanja.
4. Svi učesnici pregovora moraju biti spremni voditi ih u duhu iskrene želje za kompromisom.
5. Svi učesnici moraju se složiti s opsegom promjena u fazi u kojoj će se pregovarati.
6. Ne smije se štedjeti energija da se, mnogo preciznije nego do sada, definiraju odnosi između ustavnih promjena i integracija u EU.
7. Onog trenutka kada se definira opseg promjena o kojima se pregovara, svi učesnici se trebaju složiti sa strukturom, modalitetima i vremenskim okvirom za pregovore.
8. Opcije za promjenu Ustava ne trebaju biti ograničene amandmanima. One mogu uzeti i fleksibilniju formu zakona, propisa i procedura koji će se u budućnosti, ako bude potrebno, moći ponovo proučavati i tretirati. Nadalje, reforme ne trebaju nužno biti vođene kao jedan paket. One mogu biti prezentirane pojedinačno ili kao set zakona.
9. Proces promjene Ustava treba uzeti u obzir i legislativu koja je donesena kroz reforme i modificiranja na sam Dejton, te njegove anekse, od novembra 1995. godine.
10. Sve predložene promjene Ustava moraju biti izložene detaljnoj javnoj raspravi prije nego što se o njima bude glasalo u Državnom parlamentu.
Nijedna od ovih preporuka nije neizvodiva, čak ni u tako pregrijanoj atmosferi kakva je u BiH pred izbore. Sve ono što treba jeste da lideri na svim stranama priznaju da su promjene Ustava moguće ako su oni voljni uključiti se u njih.
(Autor Preporuka, Brus Hičner, profesor je na Univerzitetu Tufts u SAD i član Sekretarijata za pregovore o promjeni Ustava BiH. Preporuke su objavljene 09.10.2006. u vidu poziva za nastavak pregovora)