RDW, 24.02.2006.
Albanija prije sedam dana, nakon pune tri godine pregovaranja s Briselom, potpisala tek prvu stranicu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa 25-članom Evropskom unijom.
Radi se u stvari o tehničkom dijelu Sporazuma kojim se utvrđuje kriteriologija za stvaranje i razvitak slobodnog tržišta u zemlji u kojoj po mnogim analizama još uvijek nema ni industrije, ukoliko se, naravno, pod tim pojmom ne podrazumijeva oko 90 odsto sitnih poduzetnika u čijim firmama je najčešće uposlen samo osnivač, a rijetko i još poneko iz najbliže familije.
Ipak, potpisi evropskog komesara za proširenje Olli Rehna i albanskog ministra vanjskih poslova Besnika Mustafaja, makar oni bili i samo na prvoj stranici Sporazuma, i u jednom i u drugom taboru se ocjenjuju «vrlo važnim trenutkom za Albaniju» jer podgrijavaju realnu nadu da bi kompletan Sporazum mogao biti potpisan tokom proljeća, čime bi se Albanija pridružila Hrvatskoj i Makedoniji, a iza sebe bi ostavila Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru.
Istina – albanska prednost je mogla biti i mnogo veća da su donedavno vladajuća socijalistička partija i opozicione stranke predvođene neumoljivim Salji Berishom, više sarađivale na evropskom putu zajedničke zemlje, a manje se međusobno omalovažavale zbog vladanja ili preuzimanja vlasti.
Albansko iskustvo bi čak i po tome moglo biti velika lekcija zemljama koje su sve do početka 90-tih godina za Albaniju, po svemu, bile Zapad. Bosna i Hercegovina bi mogla naučiti da su dobra politička volja svih stranačkih prvaka i jednoglasje u državnom parlamentu kada je riječ o zahtjevima Evropske unije, pokretačka snaga u cijelom procesu prilagodbe evropskim standardima. A pouka za Srbiju i Crnu Goru bi mogla biti da nacionalni egoizam i retorička samodovoljnost ništa dobroga ne donose građanima, već političkoj eliti i pojedincima iz vlasti i biznisa koji djeluju kao produžena ruka vladajuće elite.
Utoliko više najnovija upozorenja predsjedevajućeg Vijeća ministara BiH, Adnana Terzića, upućena Parlamentu Bosne i Hercegovine dobijaju karakter zdravorazumskog promišljanja o potrebi izdizanja bh. Parlamenta iznad dnevno-političkih interesa parlamentarnih stranaka kojima poslanici pripadaju, kao što i sam Terzić pripada najužem timu svoje, Stranke demokratske akcije (SDA).
«Ukoliko Parlamentarna skupština ne podrži Program Evropskog partnerstva s Bosnom i Hercegovinom, to će značiti uskraćivanje podrške Vijeću ministara i njegov pad» upozorio je predsjedavajući državne vlade Adnan Terzić.
Dokument Evropske komisije o Evropskom partnerstvu proističe iz odluke Vijeća ministara Evropske unije od 30. januara kojim se generalna ideja sa Solunskog samita iz 2003. godine sada konkretizira u svim, pa i najsitnijim detaljima, za svaku zemlju na koje se partnerstvo odnosi. U suštini se radi o popisu prioriteta koje svaka od zemalja Zapadnog Balkana u saradnji s Evropskom komisijom mora da izvrši u 2006-oj i narednih dvije do tri godine.
Terzićeva vlada je takve zahtjeve pretočila u vlastiti sveobuhvatni program djelovanja, čija bi realizacija osigurala institucionalne i sve druge kapacitete kako bi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju bio potpisan do kraja tekuće godine. U dokumentu vlade sadržano je i svih pet poznatih zahtjeva Evropske komisije - od pune saradnje s Tribunalom u Den Haagu, reforme policije, završetka reforme javnog rtv sistema i stvaranja strategije za početak realizacije reforme javne uprave, pa do stvaranja jedinstvenog ekonomskog prostora u BiH. Program uključuje i sve aktivnosti koje se moraju provesti u brojnim drugim oblastima - od demokratije i vladavine prava do ispunjenja postprijemnih obaveza prema Vijeću Evrope.
Terzić razumno zaključuje da je Evropsko partnerstvo svojevrsni program rada Vijeća ministara i da bi njegovo neusvajanje značilo nepriznavanje državne vlade od strane Parlamenta, što bi samim tim i njegov kabinet vodilo ka ostavci. Sudbinu Vijeća ministara Terzić je tako prvi put povezao sa projektom evropskih integracija, čime je nedvosmisleno potvrdio da je njegova vlada, uz sve stranačke opstrukcije i vlastitu nekonzistentnost, pune tri godine bila vodeća snaga evropskih promjena u Bosni i Hercegovini.
Nije zgorega da ova činjenica na današnji dan bude zabilježena i iz pera nezavisnog posmatrača.
Zekerijah Smajić
(Autor je specijalista za evropska pitanja)