Britanski zastupnici su prvog dana februara podržali nacrt zakona kojim se odobrava početak pregovora oizlasku ove zemlje iz Evropske unije, čime je savladana prva velika proceduralna prepreka. Otklonjena je i dilema o karakteru i suštini budućih trgovinskih odnosa između Londona i Brisela. Za nacrt zakona glasovalo je 498 zastupnika, a 114 je bilo protiv.
Tokom dvodnevne rasprave u Donjem domu, većina zastupnika se obavezala da će poštovati odluku birača od 23. juna prošle godine o izlasku Britanije iz EU.
Konzervativna vlada želi da zakon bude usvojen do početka marta kako bi mogao biti ispunjen vladin rok (31. mart) za početak dvogodišnjeg perioda pregovora o brexitu. Nije nevažno da se većina zastupnika prije lanjskog referenduma zalagala za ostanak Britanije u EU, ali je većina, u skladu s demokratskim standardima u ovoj zemlji, obećala da će, iako nevoljno, prihvatiti ishod izjašnjavanja građana, što se kasnije i dogodilo.
Sada je potpuno izvjesno da obje strane u „brakorazvodnoj parnici“ žele ići do kraja. Odmah nakon referenduma, Evropska komisija je saopštila da se Britaniji neće dopustiti da u Uniji ostavlja i uzima što joj je drago, već da razlaz mora biti principijelan, brz i potpun. Sedam mjeseci kasnije, to je najavila i britanska premijerka Theresa May, koja je u dugo očekivanom govoru u Parlamentu 1. februara izjavila da će Britanija napustiti i evropske institucije i jedinstveno evropsko tržište, ali da će vlada prije toga „skovati novo i ravnopravno partnerstvo" sa Unijom uključujući „sveobuhvatan i ambiciozan sporazum o slobodnoj trgovini“.
I britanskim proevropljanima je sada jasno da više nema manevarskog prostora za „napola unutra, a napola izvan" ili za bilo kakvu varijantu „mekog“ brexita kako su se mnogi u Britaniji nadali nakon izglasanog izlaska iz Evropske unije.
Da li će Britanija iz procesa brexita izaći "jača, pravednija, jedinstvenija i više okrenuta prema vani nego ranije" kako priželjkuje premijerka May, pitanje je na koje će samo vrijeme imati kredibilan odgovor. Ono što je izvjesnije jeste da će i po Uniju i po Veliku Britaniju političke posljedice ovog razlaza biti veće od ekonomskih imajući u vidu strukturu britanske ekonomije. Nakon izlaska Britanije iz Evropske monetarne unije (EMU) 1992. funta je pala za četvrtinu iako su strahovi vodili čak i do monetarnog kolapsa u ovoj zemlji. Od juna prošle do februara ove godine brexit je već pokazao da neće doći do naglog odliva kapitala, porasta kamatnih stopa i panike na tržištu jer je britanski GDP više od 50% zasnovan na finansijskim i drugim uslugama. Najočiglediniji pad u proteklih pola godine zabilježen je u investicijama što je posljedica neizvjesnosti oko izlazne strategije britanske vlade. Sada kada je postalo jasno da "mekog brexita" neće biti, jedan problem je manje i svima koji su pogođeni izlaskom Velike Britanije iz EU je jasnije šta treba da čine.