Ulazne vize
Sredinom 1989. godine Evropska zajednica je uvela jedinstveni režim ulaznih viza za građane iz 59 država, koje se obično nazivaju trećim zemljama. Jedinstveni režim viza pomaže uspostavljanju koherentne Evropske unije, gdje bi granične kontrole bile samo na njenim spoljnim granicama, a ne kao do tada - na granicama država članica, što je usporavalo protok roba i ljudi, osporavalo ideju o ujedinjenju i bilo je veoma skupo i neracionalno. U skladu s takvom odlukom, Vijeće ministara je zatražilo od Komisije da se do kraja 1992. godine predloži Evropska konvencija o pravu na azil, kako bi se uspostavila jedinstvena mjera i procedura o odobravanju azila i spriječila zloupotreba toga prava.
Ustav
Temeljni zakonski akt svake države kojom se utvrđuju prava, obaveze, ograničenja i moć svih organa vlasti, institucija političkih subjekata, udruženja i pojedinaca, uključujući i garantovanje jedinstvenih prava za sve građane.
Prema odredbama ugovora o Uniji, mnogi zakoni Evropske unije imaju nadnacionalni karakter. To znači da su nadređeni i nacionalnim ustavima država članica u oblastima na koje se pojedini zakoni odnose. Evropski sud u Luksemburgu/Luxembourg u ulozi glavnog čuvara evropskih zakona, svojim presudama iz 1963. i 1964. godine uspostavio je princip prvenstva i direktnog dejstva zakonodavstvo Zajednice kao supra-nacionalnog zakonskog sistema, kojeg su sve članice morale konzistentno primjenjivati. U uslovima kada nikada nije bilo mehanizama prinude kakve imaju klasične države, poštivanje zajedničkih zakona koje usvajaju zajedničke institucije, predstavlja najjači kohezioni faktor EU.