Nacija

Uobičajeno određenje nacije polazi od toga da je riječ o društvenoj zajednici koja  raspolaže određenom teritorijom i u sebi integriše kulturne, ekonomske i i političke uslove života. Nastala je na određenom stepenu historijskog razvoja proizvodnje i podjele rada (robno-novčane privrede) u periodu prelaska iz feudalizma u kapitalizam. Stvaranje nacije posebno su podstakle buržoaske revolucije u Evropi tokom 19. vijeka, koji se zbog toga i naziva "vijekom nacionalnosti". Raspadom tri velike imperije (Turska, Austrougarska, Rusija) početkom 20. vijeka, došlo je do formiranja više različitih nacija i nacionalnih država, a proces stvaranja novih nacija, nacionalnih pokreta i nacionalnih država nastavljen je i tokom cijelog tog stoljeća - od Afrike i Latinske Amerike do Evrope, posebice na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza i na Balkanu.

O nastanku, razvoju, ulozi i sudbini nacije dominantne su dvije teorijske koncepcije. Marksistička, po kojoj nacionalno pitanje treba da ustupi mjesto klasnom, jer je "proletarijat kao klasa subjekt razvoja društva i emancipacije čovjeka, a ne nacija", tim više što su "nacionalni interesi uski i jednostrani". Liberalna teorija polazi od stava da nacije imaju historijsko opravdanje i značaj samo ako su u stanju da prekorače preko praga etničkih granica i ako su, u pogledu stanovništva i teritorije, integrativnije od prethodnih etničkih grupa. Ni jedna od ovih teorijskih koncepcija, sve do naših dana, nije ostvarena u praksi, a raspadom SFRJ početkom 90-tih godina prošlog stoljeća u praksi i u srcu Evrope je pokazano kako vijekovne nacionalne i kulturne frustracije mogu biti jači dezintegrirajući faktor i od klasno-proleterskog (marksistička teorija) i od potrebe za ekonomsko-socijalnim napretkom, emancipacijom i uključivanjem u savremenu globalnu zajednicu.

U balkanskom slučaju, dakle, nacija je postala "utočište za nesposobne, neznalice i nedobronamjerne ljudekoji lične frustracije prenose nacionalnu grupu i čitavo društvo. Nacija postaje negacija specifične kulture i tradicije umjesto da bude njena afirmacija" (prema dr.I.Šijakoviću) - čemu se fenomenalnom idejom evropskih integracija upravo i teži.

Nacionalizam

Oblik nacionalne svijesti kome su stalno u fokusu razlike između svoje i drugih nacija, predstavljajući svoju naciju kao superiornu. Prva faza nacionalizma su predrasude prema najbližim etničkim grupama, te sumnjičenje njihovih namjera. Druga faza je javno (direktno) osporavanje i/li omalovažavanje kulturno-historijskih tekovina drugih etničkih zajednica (ili zajednice) u okruženju. Treća faza je sebičan, netolerantan i agresivan odnos prema ekonomskim, socijalnim, kulturnim i političkim interesima drugih nacija. Radi se dakle o težnjama da se za vlastitu naciju pridobije privilegovani položaj, ili pokušaj da se isprave 'historijske nepravde'. Prema Antoni D. Smitu "nacionalizam je doktrina koja naciju postavlja za krajnji cilj političkog pregnuća, a nacionalni identitet za mjeru svake ljudske vrijednosti". 

Načelo subsidijarnosti (Principal of Subsidiarity)

Svrha ovog načela je da se donošenje odluka što više približi građanima, te konstantno provjeravanje da li je određena aktivnost u Zajednici opravdana u odnosu na mogućnost sprovođenja na nacionalnom ili regionalnom nivou. Pokušaji jasnog definisanja ovog načela mogu se naći u osnivačkim ugovorima (npr. član 1 Ugovora o EU), a posljednji put se spominje u Amsterdamskom ugovoru.

 

Nadnacionalnost

U Evropskoj uniji ovim se pojmom (principom) označava pravo organa EU da, u ugovorom utvrđenim područjima, donosi odluke koje direktno obavezuju SVE članice Unije, neovisno o njihovim nacionalnim zakonodavstvima. Takve se odluke donose precizno utvrđenim postupkom. Još Rimskim osnivačkim ugovorom je utvrđeno koje se odluke donose većinom glasova, kvalificiranom većinom ili konsenzusom (jednoglasno). Takođe je tačno utvrđeno koji su organi ovlašteni za donošenje pojedinih odluka.
Ovo je načelo prisutno u djelovanju i drugih međunarodnih organizacija i često je kombinirano s nekim drugim načelima, pretežno s načelom jednakog ili nejednakog predstavljanja.