Generalni izvještaj
Svake godine u februaru, Evropska komisija objavljuje "Generalni izvještaj o aktivnostima Evropske unije". Na oko 500 do 600 stranica opisa aktivnosti, grafičkih i tabelarnih prikaza, sumira se jednogodišnji rad Unije i ukazuje na sva glavna postignuća, posebno naglašavajući teškoće u realizaciji utvrđenih godišnjih, srednjoročnih i dugoročnih ciljeva. Generalni izvještaj, kao i svi drugi izvještaji o radu glavnih institucija Unije, je javni dokument i dostupan je svim građanima Unije. Od 2001, Komisija svake godine izdaje i generalni, godišnji, izvještaj o stanju u zemljama zapadnog Balkana o rezultatima i teškoćama u provedbi Procesa stabilizacije i pridruživanja (Stabilisation and Association Report). Treći takav izvještaj objavljen je 30. marta 2004. i predstavlja glavni korektiv evropske politike prema ovom regionu. Za zemlje područja, to je takođe mjerodavan pokazatelj ostvarene pozicije na putu ka evropskim integracijama i putokaz za dalje akcije.
Globalizacija
Pojam kojim se označava proces stvaranja globalnog društva - društva budućnosti na nivou cijelog 'globusa'.
Za njegove zagovornike, to je oblik integracije i napretka savremenog 'postindustrijskog' svijeta kojeg, kao neminovnost, nameću globalne ekonomske potrebe. Za protivnke je to "bauk čovječanstva" koji ugrožava male države, nacije, kulture (pa i jezike) i vjere. Po njima - "veliki žele da progutaju male" u svakom pogledu.
Globalizaciju su neopsorno nametnuli 'veliki' iz vlastitih ekonomskih razloga, interesa i potreba -prije svega u svrhu integracije tržišta, tehnologija i kapitala. Poznata je i kao "novi svjetski poredak" ili "novi imperijalizam" iza kojeg stoje visokorazvijene zemlje potpomognute najznačajnijim međunarodnim institucijama. U globalnom društvu, nacije i nacionalni odnosi, poimanje suvereniteta, patriotizam i kulturnih posebnosti dobijaju sasvim minorno značenje u odnosu na potrebu prilagodljivosti drugome i drugačijem, toleranciju, individualnost, stručnost i sposobnost. U ostvarivanju ideje globalne društvene zajednice, najdalje je do početka 21. stoljeća otišla Evropska unija, iako se ipak radi samo o jednom (evropskom) dijelu cjelovitog 'globusa'.
Granice Evrope
U ekonomsko-političkom, a ne čisto geografskom smislu, pod ovim pojmom se podrazumijeva unutrašnje područje Evropske unije, koje se od osnivanja Zajednice, uključujući i najnovije proširenje od 1. maja 2004. godine, pet puta proširivalo od sjevero-zapada prema centralnoj i istočnoj Evropi. Sa stanovišta novih izazova koji su uslijedili raspadom komunizma i proširenjem na osam zemalja bivšeg istočnog bloka, te na Maltu i Kipar, Evropska unija se našla u neminovnom procesu promjena u kojem mora da dosmišljava svoje političke, ekonomske, duhovne i kulturološke granice. Na temelju vrlo bogatog iskustva, EU je, posebno od samita u Helsinkiju 1999. godine, odlučna na putu stvaranja Velike, ujedinjene, Evrope, u koju će biti uključene "sve države koje su privržene demokratiji, miru i solidarnosti".
GATT
Opšti multilateralni međunarodni sporazum o carinama i trgovini (General Agreement on Tariff and Trade). Uključuje više od 90 država, na koje otpada više od četiri petine svjetske trgovine.
Formiran je nakon 2. svjetskog rata, u vrijeme nastojanja da se stvori velika međunarodna organizacija za trgovinu ITO. Sporazum o ITO, međutim, nikada nije ratificiran od nekolio zagovornika osnivanja ove organizacije, među kojima su i SAD, pa se iz tog (Havanskog) Sporazuma izdvojio onaj dio koji se odnosio na carine. Tako je svoren GATT. Sporazum je stupio na snagu 1. januara 1948. godine.
GRUPA 24
Naziv za razvijene zemlje Zapada, a obuhvata članice EU, Evropskog udruženja slobodne trgovine (EFTA), Sjedinjene Dežave, Kanadu, Japan, Australiju i Novi Zeland. Grupa se povremeno sastaje, najčešće uoči važnih međunarodnih skupova na kojima se raspravlja o temeljnim pitanjima svjetske privrede i međunarodnih ekonomskih odnosa. Forma djelovanja nije institucionalizirana i nema stalnih organa, niti sjedište.
GRUPA 7
Povremeni sastanci na vrhu sedam najrazvijenijih zemalja Zapada, poznatija kao G-7. Potrebu za ovakvim forumom izazvali su veliki privredni poremećaji u vrijeme prvog naftnog šoka iz ranih 70-tih godina i raspada Breton-vudskog monetarnog sistema. Prvi sastanak je održan 1975. godine na inicijativu Francuske. Do 1967. sastajali su se premijeri pet najrazvijenijih država Zapada, a od tada ovoj skupini su se pridružile prvo Italija, a zatim i Kanada, a nivo je s premijera podignut na šefove država. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, u ovo društvo je, u svojstvu pridruženog člana, primljena Rusija i od tada se sve češće koristi termin G-8.