Demokratski forum EU
Samovoljno organizirana grupa sastavljena od euro-skeptika i euro-realista, kako bi se amortizirao nekritički i prepolitizirani pristup budućoj Uniji i njenom prvom zajedničkom ustavu. Ova analitičko-kritička grupa sastavljena najčešće od evropskih parlamentaraca i predstavnika nacionalnih parlamenata sadašnjih i budućih članica Unije, izradila je alternativni nacrt Ugovora o Uniji i predala ga krajem 2003. godine predsjedniku Evropske konvencije kao “Izvještaj manjine”.
Direkcija za evropske integracije (DEI)
Brzina priključenja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji u vrlo tijesnoj je vezi sa uspostavljanjem efikasnog upravljanja evropskim integracionim procesima. To podrazumijeva stvaranje funkcionalnog mehanizma zakonodavne i izvršne vlasti na državnom i entitetskom nivou i to po svim pitanjima koja se odnose na evropsku integracionu strategiju i politike, usklađivanje zakona i koordinaciju pomoći. Ulogu glavnog koordinatora na nivou države (horizontalna koordinacija) i između državnih institucija i entiteta (vertikalna koordinacija) dodijeljena je Direkciji za evropske integracije BiH, koja je osnovana Zakonom o Vijeću ministara, 18. decembra 2002. godine. Direkcija je odgovorna za dinamiku integracionih procesa, a Vijeće ministara BiH na političkom niovu koordinira cijeli proces priključenja BiH Evropskoj uniji. Za prvog direktora DEI-a imenovan je Osman Topčagič, bivši ambassador BiH u Londonu.
Direktiva
Vrlo česta forma odlučivanja u Evropskoj uniji. Direktive EU se ugrađuju u nacionalno zakonodavstvo zemalja članica putem odluka nacionalnih parlamenata i vladinih resornih tijela, najkasnije u roku od 18 mjeseci. Ukoliko neka članica odbije primijeniti direktivu EU, ona tada postaje neposredno primjenjiva. Direktive su, u pravilu, vrlo precizni pravni akti i koriste se kada je potrebna brza i direktna primjena novih pravila ponašanja na nivou EU.
Potrebno je razlikovati direktive od uredbi. Uredbe su neposredno primjenjive, kao obavezujući akti prema onima ko ih je izdao, a ne da bi se implementirale u nacionalne zakone, ili da bi se o njima vodila rasprava na nivou nacionalnih parlamenata. Forum za demokratiju EU predlaže da se karakter direktiva promijeni u neobavezujuće preporuke, dok Konvencija EU u nacrtu prvog EU ustava predlaže očuvanje direktiva uz njihovo preimenovanje u okvirne zakone EU.
Dvostruka većina
Prema Ugovoru iz Nice (iz decembra 2000.) za odlučivanje u Evropskom vijeću i Vijeću ministara, nije dovoljno imati samo većinu članica koje su “za”, već ta većina mora imati i 72,3% ukupnog broja glasova kojima raspolažu članice Evropske unije (ukupno 306). U Nacrtu prvog Evropskog ustava, umjesto tog principa, predloženo je da odluka postaje važećom ako pozitivan glas da najmanje polovina članica i ako broj njihovih glasova pređe 50%, ali da broj stanovnika u tim zemljama bude najmanje 60% populacije u Evropskoj uniji. Prema Ugovoru iz Nice, svaka zemlja raspolaže preciznim brojem glasova. Po 29 imaju Njemačka, Francuska, Italija i Velika Britanija, Španija i Poljska imaju po 27, Holandija 13, Portugal i Grčka po 12, Luksemburg i Slovenija po 4, i Malta sa 3 glasa.
S takvim principom se nisu složile Španija i Poljska zaprijetivši vetom na usvajanje cijelog ustavnog projekta. Da to pravo ne bi bilo iskorišćeno u nekom “istorijskom trenutku”, na samitu u Nici je odlučeno da se usvajanje odloži za kasnije. Međutim, ni kasnije, na samitu 25 starih i novih članica EU, 15. decembra 2003. iz istih razloga nije usvojen projekt prvog ustava Evrope i njegovo usvajanje je odloženo za kasnije.
Državljanstvo EU
Evropsko državljanstvo utemeljeno je Mastrihtskim ugovorom o Uniji. Ova vrsta državljanstva je nadređena nacionalnom državljanstvu kao što na primjer njemačko državljanstvo nadređuje bavarsko, ili bosansko-hercegovačko neko od dva entitetska državljanstva. Njemački Bavarci, tako, imaju trojno državljanstvo: bavarsko, njemačko i evropsko. Èlanom 7 nacrta prvog evropskog ustava se predlaže jednakopravno dvojno državljanstvo za sve građane EU, dakle nacionalno i državljanstvo Evropske unije.